Moj
ovogodišnji godišnji odmor (športski – kad mislim na pisanje
kolumni) dočekao sam pomalo umoran i iscrpljen od svega a započeo
je 17. srpnja i završio 21. kolovoza. Trenutno koristim redovni
godišnji što u mojem slučaju nikako ne znači da sam opušten i ne
pratim aktualna zbivanja – radim na “oba kolosijeka”.
Nakon jednomjesečnog “punjenja akumulatora” i
prikupljanja tema za nove kolumne nije se jednostavno ponovno
“ušaltati” i tek tako odabrati ljetnu temu. Ne žalim se,
naravno, samo pokušavam objasniti da u eri “kiselih
krastavaca” i nema baš previše materijala za pisanje
komentara, naročito ne top tema koje bi više zanimale
publiku od uobičajenih izvješća koje redovito objavljujemo.
Nogometni klubovi Županijske lige uigravaju se nastupajući na
više lokalnih tradicionalnih turnira, a “stari i novi”
NK Karlovac je i dalje vječna “neispričana priča” i da
budem iskren nisam baš raspoložen za oštrije tekstove, a kad je o
klubu s “Čavleka” riječ “minusa i štofa” ima
napretek. To može malo i pričekati. Nadalje, rukometaši se
“bore s vjetrenjačama” pa ih treba pustiti neko vrijeme
i saznati mogu li “Don Quixote i Sancho Panza”
nadvladati manje-više poznate opetovane probleme. Veslači Korane
nedavno su započeli pripreme pred prvenstva i regate koje ih na
jesen očekuju pa ih svakodnevno, prije i poslije podne, možemo
susresti gdje poput “mrava” trčkaraju nasipom uz Kupu.
Slično je i s “cicibanima” Rukometne škole koji su se
“razmilili” na tri športska borilišta u gradu itd.
Većina ostalih još pauzira.
Razmišljajući tako o ovoj temi odlučih se pisati o tome koje su
to karlovačke udruge i športaši “brand” grada. Za
početak recimo da to sigurno nisu današnji nogomet i košarka koji
su se “spanđali s vragom” te imali “kratki
bljesak” pa ubrzo iza toga upali u “crnu rupu” iz
koje se košarka nije izvukla do danas, a od tada je prošlo skoro
dva desetljeća, te se bojim da ista sudbina ne dočeka i
donedavnog nogometnog prvoligaša. Da li je “brand”
gimnastika s više od sto godina dugom tradicijom, bejzbol koji
niže uspjehe izvan granica a poznat je i preko “velike
bare”, veslanje iz čijih redova je zadnji karlovački
olimpijac…? Svi KA-olimpijci, Jelica Pavličić, Leno Šoštarić,
Ivan Levačić, Marijeta Željković, košarkaši Željezničara i da ne
nabrajam više, zasigurno jesu športski “brand” grada
koji su u određenom razdoblju svojih najvećih uspjeha svijetom
prenosili i ime Karlovca…
Iz navedenoga sam se stoga odlučio za jednu (ne)športsku kolumnu,
samo se nadam da prozvani i ja iz istoga razloga opet ne završimo
na sudu. Evo i zašto? Dakle, bio sam na Vili Anzić gdje su
CEIK-ovci proslavili 16. rođendan i to u društvu doajena
hrvatskog stolnog tenisa Dragutina Šurbeka i karlovačkog
gradonačelnika Damira Jelića koje su usput proglasili počasnim
članovima. Za počasnog člana CEIK-a proglašen je i 86-godišnji
Željko Poljak, doajen planinarstva u Hrvata, koji nije bio
nazočan.
Da podsjetim, ukratko; Centar za ekspedicionizam i kulturu “Braća
Seljan” osnovan je 19. kolovoza 1997. godine na inicijativu
Mladena Kuke i grupe entuzijasta okupljenih oko njegove ideje.
Pri osnivanju određena mu je uloga koju u svijetu imaju poznati
explorers klubovi – promicanje istraživanja,
osmišljavanje ekspedicija, stvaranje zbirki predmeta, izdavaštvo
i druženje svjetskih putnika – ekspedicionista. CEIK je zapravo
prvi hrvatski explorers klub u povijesti. Koncipiran
poput Družbe hrvatskoga zmaja, kao zatvoreni klub u koji
se ne možete učlaniti, već na prijedlog jednog ili više članova,
o vašem pristupanju odlučuje Upravni odbor. Kada on da zeleno
svjetlo, bit ćete upitani za članstvo. Ako pristanete, ne
ispunjavate pristupnicu, već dobivate iskaznicu. Jedan od
čudnijih običaja CEIK-a je inicijacija novih članova (jednostavan
obred nepoznat laicima) i neplaćanje članarine. “Kapetan
Kuka” s Borlina je osmislio temelje djelovanja nove
organizacije. Na utemeljiteljskom je skupu bilo deset
utemeljitelja, od kojih svaki danas nosi unikatnu pločicu s
imenom koja je za tu prigodu izrađena. Korijeni CEIK-a osmišljeni
su međutim tijekom ekspedicije u Južnu Ameriku, u Ekvador. Dotad
revne planinare nije više zanimalo isključivo penjanje na
planinske vrhove i obaranje tih rekorda. Dosadašnju športsku
dimenziju dopunila je tako kulturna, povijesna i općenito
znanstvena aktivnost. Sve je to skupa građeno na tradiciji
karlovačkih svjetskih putnika, a među njima najslavniji su braća
Mirko i Stjepan Seljan – svjetske lutalice koje su istraživali,
pa i postigli značajne rezultate, proputovali su Kinu, Afriku,
Južnu i Srednju Ameriku. CEIK još i danas istražuje njihove pute.
U proteklih 16 godina CEIK tako iza sebe ostavlja niz filmova,
brošura i raznih drugih knjiga, monografiju, brojne dokumentarce,
predavanja o istraživanjima u Južnoj Americi o slavnoj braći
Hrvata rodom iz Karlovca u tadašnjoj Austro – Ugarskoj. Poput
priče o Little Hiawathi indijancu, tijekom
proteklih godina traganja za Seljanima, na putovanjima su susreli
na tisuće ljudi od kojih su im neki posebno prirasli srcu zbog
svojeg prijateljskog odnosa, čovjekoljublja, te osobitog
domoljublja. Nisu svi Hrvati, niti potomci Hrvata, bilo je tu
raznih nacija i podrijetla, ali svi su dali doprinos za uspjehe
ekspedicija. Bili su nesebični prijatelji koji su brzo shvatili
ciljeve CEIK-ovaca. I, upravo je nevjerojatno kako su tako
različite ljude privukli toj jedinstvenoj i čarobnoj priči o
braći Seljan. Čak 25 poznatih osoba iz svijeta postali su
osvjedočeni prijatelji CEIK-a a samim time i prijatelji Hrvatske
i Karlovca (12 iz Perua, 3 iz Bolivije, 1 iz Guatemale, 3 iz
Brazila, 2 iz Čilea i 5 iz Hrvatske).
Gradonačelnik je na rođendanskoj svečanosti naglasio da izuzetno
cijeni rad CEIK-a koji je svojim brojnim ekspedicijama svih ovih
godina promicao glas o Hrvatskoj, gradu Karlovcu i njegovim
istraživačima. Dragutin Šurbek je pak svoje velike športske
uspjehe usporedio s uspjesima CEIK-a istaknuvši da ništa u životu
nije lako postići a ovo što su na promociji svoga grada i
Hrvatske učinili CEIK-ovci spada u domenu “naučne
fantastike”.
Zapravo, CEIK-u “Braća Seljan”, pored spomenutih ostalih
aktivnosti, legitimitet da se nazivaju i športskom udrugom daju
im aktivnosti poput nedavnog osvajanja vrha Ararat u Turskoj.
Međutim, uvjeren sam da su oni puno više od športa jer svojim
(ne)športskim aktivnostima, kao niti jedna druga karlovačka
udruga, promoviraju svoj grad i Hrvatsku u svijetu. CEIK je zbog
toga danas prepoznatljiv i respektabilan karlovački
“brand”, sviđalo se to nekome ili ne. Gradonačelnik se u
to imao prilike uvjeriti pa ga i s ovoga mjesta s puno razloga
možemo podsjetiti na inicijativu koja mu je nedavno upućena i s
karlovačkog “Brda kod Kranja”, za postavljanje spomenika
slavnoj braći istraživačima svijeta. Istovremeno je CEIK inicirao
i izdavanje poštanske marke s likom braće Seljan pri Hrvatskoj
pošti.
Iskreno, nije se bilo lako odlučiti za ovaj tekst i iz razloga
što će neki pomisliti da smo Mladen i ja dva “luđaka”
koji se prvo svađaju pa mire. Zar nije kršćanski i ljudski
praštati – mi smo to iskreno i učinili! Nije se bilo lako
odlučiti za ovu temu i zbog toga što zasigurno ima i oprečnih
mišljenja o tome. Ali, to je tako, ne može se svakome udovoljiti.
Raspravljati se uvijek može.