Prema posljednjem popisu stanovništva u Hrvatskoj samo 0,8 posto
ili brojkom, 32.302 stanovnika starijih od 10 godina nepismeno
je, čime se Hrvatska ugurala u svjetski vrh po postotku
pismenosti. Ne tako davno, čemu svjedoči i tekst iz sredine
osamdesetih godina, situacija s pismenost je bila mnogo
ozbiljnija. Samo na području Karlovačke regije gotovo deset posto
stanovništva nije znalo pisati i čitati. Usporedno s pozitivnim
procesom iskorijenjivanja nepismenosti, počeli su i neki
negativni.
Demografska ekspanzija je prošla svoj zenit, učenika u školama je
bilo sve manje i taj se trend nastavio do danas i poprimio
razmjere bijele kuge. No depopulacija je lako objašnjiva viša
sila, u međuvremenu se dogodilo nešto što je bilo mnogo teže
predvidjeti i racionalno objasniti. U pismenosti, obrazovanju i
znanju je trebao biti spas za većinu, a dogodilo se gotovo
suprotno: u doba kad se sustav borio s nepismenošću, bilo je
lakše naći posao a da se ne znaš potpisati, nego danas sa
fakultetskom diplomom. Nešto je trulo u državi Danskoj. A i šire…
Iskorijeniti nepismenost, Karlovački tjednik, 16. svibnja
1985.
Odbor za kadrove, usmjereno obrazovanje i informiranje karlovačke
Privredne komore usvojio je na sjednici osnove plana dugoročnog
razvoja obrazovanja do 2000. godine. U nastavku sjednice Odbora
razmotrena je projekcija zapošljava u području karlovačke regije
u narednom srednjeročnom razdoblju. Iako je u promatranom
razdoblju učinjeno dosta na planu razvoja obrazovanja,
konstatirano je da još uvijek po nivou obrazovanosti zaostajemo u
usporedbi s ostalim područjima u SR Hrvatskoj. Donekle je
zadovoljavajuće stanje samo u odnosu više i visokoobrazovanih
kadrova u odnosu na ostale kvalifikacije. Ipak, vrijedna spomena
je činjenica da je od 1961. Godine tri puta smanjen broj
stanovnika bez školske spreme. No zabrinjava podatak da e na
području zajednice općine Karlovac, prema posljednjem popisu, još
uvijek nepismeno 14.258 ljudi, ili 9,5 posto ukupnog
stanovništva. Osim tih podataka, navedimo da prevladavaju
negativne tendencije u broju učenika u osnovnim, pa zatim i
srednjim školama, te broju školskih ustanova. Zapravo, stalno
opada broj učenika u osnovnim školama, a taj trend je naročito
izražen u općinama Slunj, Vrginmost i Duga Resa. Na taj način
stvara se i manjak škola na jednom području, obično u Karlovcu,
središtu regije, dok je po selima sve više praznih zgrada. U
srednjoškolskom obrazovanju slična je situacija, a primjetno je i
smanjenje obrazovnih programa. U narednom periodu predviđeno je
da se sve negativne tendencije koje smo naveli zaustave. Primarni
je zadatak, zapravo, iskorijeniti nepismenost na ovom području.
Pri tome je neophodno precizno odrediti nosioce programa
opismenjavanja, jer su dosadašnji nosioci, radnička sveučilišta,
ukinuta, a uz to treba povećati sredstva za ovu namjenu.
Pripremio Tihomir Ivka