Paralelno su nastajali i Karlovački pelivani. Jesu li oni nezavisna kazališna grupa ili su vezani uz Zorin dom?
– Vezani smo uz Zorin dom, naravno. Pelivani su ekipa mladih glumaca i glumica, praktički iz cijele Hrvatske, prijatelji smo, imamo slična razmišljanja i slične ideje i tako je to krenulo. Zorin dom nam je dao podršku koja je bila prijeko potrebna da bi sve lakše funkcioniralo. Kazališna priča u Karlovcu je zaista dobra i lijepa i volio bih da takvih priča u našem gradu ima i više. Mi smo možda nekad i prekritični, što je razumljivo, jer želimo najbolje svom gradu, ali kada je kazalište u pitanju onda se tu okupljaju mladi talentirani ljudi iz cijele Hrvatske i njima je Karlovac zakon, oduševljeni su svaki puta kada dođu ovdje. Volio bih da je što više takvih područja u kojima će ljudi rado dolaziti u naš grad.
I Karlovac je itekako pozitivno odgovorio na to, koliko god puta igrali neku predstavu, uvijek je puno?
– Da, to je velika stvar. Mi smo Karlstadt Kunst Cabaret odigrali 12 puta u Karlovcu, svaki puta je bilo rasprodano, to je velika stvar za grad ove veličine. Karlovčani vole kazalište i sjajno su nas prihvatili i jako smo zahvalni karlovačkoj publici.
Tvoj brat Vanja također je neizostavan dio svih predstava, a nedavno je i diplomirao. Čeka li i njega mjesto u Zorin domu?
– Pa, on je u Zorin domu samim tim što sudjeluje u brojnim našim predstavama, a hoće li uskoro biti prilike da se otvori još jedno radno mjesto vidjet ćemo. No, nema tu problema, ni za Vanju ni za karlovačku publiku. Publika će ga i dalje gledati u svim predstavama, a on ima trenutno neke angažmane i u Vukovaru. U kazalištu, srećom, ima posla za one koji žele i vole raditi.
Zorin dom je zaista doživio svojevrsni “boom” i u kvaliteti i u kvantiteti, u koliko predstava uopće igraš?
– To bi trebalo zaista dobro sjesti i pribilježiti! Da, puno je predstava, ne stignemo ih sve igrati, što lutkarskih, što dramskih, a ima dobrih predstava koje ljudi traže, a koje jednostavno fizički u ovom trenutku ne možemo ubaciti u program. Sad su najtraženiji Karlstadt Kunst Cabaret i Kaos iza kulisa i ljudi nas počinju ispitivati što je sa Zlatnim rukavicama, hoćemo li ih opet igrati. Hoćemo, želimo. Ali ne znam kada, gužva je ogromna. Ne stignem ni na operaciju.
Operaciju?
– Moram na operaciju ligamenata, ali, eto, ne stignem. No, stvar nije za šalu pa smo nedavno ravnatelj i ja sjeli i gledali kakve su sve obaveze i kad je najbolje to napraviti. I liječnik je izašao u susret i pristao tempirati operaciju kada meni odgovara. A to će biti 18. svibnja, kada riješimo sve ugovorene obaveze i, nadam se, nastup na Festivalu glumca za koji smo prijavili Kaos iza kulisa. I onda će biti dosta vremena za oporavak do kraja lipnja, početka srpnja, kada će krenuti novi KAKAFE, a planiramo i s Pelivanima nešto novo uz Dan grada.
I onda uz sve to, prijavite se na Supertalent. Od kuda vi tamo?
– Frendica radi u produkciji Nove TV i predložila nam je taj show kao zgodnu stvar. Isprva smo bili malo skeptični, pa malo razmišljali, a onda zaključili da će to biti odlična reklama za Karlstadt Kunst Cabaret, što se već sada pokazalo kao potpuno točno. Reakcije su odlične, a što će biti dalje zapravo je nebitno. Mi smo svoje već napravili.
Ali, ni to nije sve! Umjesto da malo prilegneš, pogledaš TV, pročitaš novine…imaš i bend. Što ti sad još i to treba u životu?
– Da je posla puno, stvarno je. Evo, prošle godine imali smo 150 odigranih predstava, a to su samo predstave, gdje su još probe, putovanja, ostali poslovi. No, jedna od stvari kojoj te kazalište nauči je organizacija vremena. Tako da se uvijek nađe ponešto vremena i za ono što voliš. A, svirao sam “oduvijek”, prije Opakih jahača najduže i najozbiljnije u Turkey Huntersima. Sada sviramo najviše iz gušta, a malo iz protesta zbog navale cajki i cijele te situacije među mladima u Hrvatskoj. Zato mi je bilo jako drago što je na Sceni na promociji našeg prvog EP albuma bilo tako puno ljudi i što je atmosfera bila tako dobra i što u Karlovcu još uvijek ima puno mladih koji dišu rockerski.
Jesu li u planu neke svirke i u drugim gradovima, ili će za to ipak faliti slobodnog vremena?
– Jesu, svakako. Bilo ih je i prošle godine, u Zaprešiću, Zagrebu, Varaždinu…planiramo i ove godine svirati gdje god ćemo moći koliko dozvoli vrijeme, gitarist Marino Mihelić je također dio Karlstadt Kunst Cabareta, bubnjar Marko Ljepović je nedavno postao otac pa će trebati malo više kombiniranja i usklađivanja, ali definitivno planiramo svirati što više bude moguće.
Za kraj, što nas novo očekuje na kazališnom planu?
– Problem, ako se to tako može nazvati, je da smo se već prenatrpali, trenutno je desetak aktivnih predstava što je golema brojka i nemaju je ni mnoga veća kazališta. No, ipak će biti i noviteta. Ono na čemu se trenutno radi je, recimo to tako, i staro i novo. Riječ je o predstavi “Na tri kralja”, koju radimo u novom izdanju, s profesionalnom glumačkom ekipom.
Razgovarao: Darko Lisac