Ponekad ostajem zbunjen prigodom nekih kršćanskih blagdana koji
su istovremeno postali i opće civilizacijska vrijednost – Božić,
Uskrs, Svi Sveti. Barem što se tiče zapadnog civilizacijskog
kruga. Bilo bi loše što neki pokušavaju promjeniti simboliku i
značenje ih blagdana. Razumijem ljude koji nisu vjernici da im
pokušavaju dati i osmisliti sadražaj. Ako nevjernik Božić
proglasi Danom obitelji ili slično ili Uskrs Danom života jer u
svojoj potki sačuvan je bar dio sadržaja i smisla blagdana. Isto
je sa blagdanom Svih Svetih koji su neki ( istina ove godine
manje) pokušavali proglasiti Danom mrtvih.
Složio bih se da smo prečesto konfliktno društvo, nesposobni
druge saslušati, prihvatiti bez vrijeđanja i etiketiranja. Volio
bih kada ovaj tekst nebi shvatili kao vjerobauk, propovijed,
popovanje, ispiranje mozga, volio bih kada biste ga prihvatili
dobronamjerno kao informaciju što to vjernici slave na blagdan
Svih Svetih. Izlaz ili prvi korak iz konfliktnosti jest po mom
sudu da poznajemo jedni druge. Ovaj tekst je pokušaj da se
podastre što je ovaj blagdan u sebi.
Bog je čovjeka učinio sebi sličnim, udahnuo je u čovjeka svoj dah
života. Dao mu je ono nešto posebo, ono što nas uzdiže iznad
svega stvorenoga. Možemo reći da smo stvoreni kao sveti –
bogoliki, pozvani na svetost. Sposobni smo biti sveti; imamo dar
razuma da njime shvatimo, imamo dar slobode da njome prihvatimo
slijediti Boga i Božju riječ ili ne.. Svetost je dar položen u
čovjeka i pozvan je čovjek taj dar realizirati. Nažalost ne
uspjevaju svi, kao i s ostalim darovima, ako ih ne razvija,
propadaju.
Netko će reći da je nemoguće sačuvati i razvijati taj dar u sebi,
dar svetosti, no povijest čovjeka uči nas da je to moguće. I ne
samo da je moguće nego Bog čovjeku daje i sredstva da to
ostvari.. Po sakramentu krštenja otvara se kršteniku rijeka
milosti i zato apostol Ivan kaže: Gledajte, koliku nam je ljubav
Otac darovao: djeca se Božje zovemo i jesmo!
Darovi Duha Svetoga usavršuju sve ono što je već položeno u
krštenika, njegovo je samo surađivati sa snagom i milošću
položenima u njega Postajući poslušan Bogu, što znači slijedeći i
ugrađujući Božju riječ u svoj život.
Isus je to praktično uobličio u ono zovemo nejgovim Govorom na
Gori ili Blaženstvima. Što su Blaženstva?. To je poseban oblik i
način života u kojem se čovjek ponaša kao dijete, sin ili kćer
Božja. Upravo to znači svetost. Odbaciti zloću i prihvatiti i
razvijati dobrotu koju je Bog usadio u čovjeka..
Uvijek se valja pitati: kako bi se Isus ponašao u određenoj
situaciji u kojoj se ja nalazim.
Uvijek si valja ponavljati; ja sam Božji i u svakom trenutku
moram s eponašati u skladu i s dostojanstvom na koje me Bog
uzvisio. To je svetost.
Možda nam se čini nemogućim, ali valja nam znati da kao što je
rekao veliki kineski filozof Konfucije:: put od deset milja
započinje prvim korakom. Ne prelazi se taj put stojeći na startu,
neko valja iskoračiti, učiniti prvi korak. Na vrh planine valja
se uspinjati, učiniti mnogo koraka, pobijediti strah, odbaciti
neodlučnost i krenuti.
Da je moguće pokazuju nam milijuni onih kojih se s sjećamo kao
Svete, mali ljudi, i svetost nije pridržana samo kršćanima, sveti
su svi oni koji su razvijali u sebi bogolikost, bez obzira na
vjeru ili nevjeru. Da, i nevjernici ostvaruju u sebi svetost
živeći dosljedno svoje čovještvo.
To je sadržaj blagdana Svih Svetih.