“Žanrovski su pozicionirani između socijalne drame i komedije. Za mjesto radnje odabran je mali industrijski gradić, dovoljno malen i klaustrofobičan da život u njemu bude nemoguć, a dovoljno velik da bi postojanje karaktera koje opisujemo bilo moguće i uvjerljivo. Dramaturški, Kauboji dijele puno toga s britanskom socijalnom dramom (Billy Elliot, Full Monty, Brassed off…). U ovom žanru, ili podžanru – kako ga neki karakteriziraju-naglasak je uvijek na jasnim pričama, funkcionalno profiliranim karakterima i suptilno ocrtanim socijalnim podtekstom radnje”, izjavio je Tomislav Mršić.
Kada se na početku filma vidi snimka iz zraka jesenske ravnice te zasvira “Summer Wine”, gledatelj filma isprva uopće neće pomisliti da gleda početak hrvatskog filma. Nepregledni eksterijeri ravnice, dalekovodi i oranice na početku izgledaju kao da su snimljeni na američkom Srednjem zapadu, no film je snimljen u Malešnici, Ivanić Gradu i Kutini, u širem obodu zagrebačkog industrijskog prstena, u mjestima do kojih od zagrebačke špice oko pola sata vožnje.
“Radi se o novoj vrsti komedije, vrlo rafiniranoj, vrlo ne-balkanskoj, niti mediteranskoj. Ovaj film bi trebao izgledati pomalo kao da ga je radio Aki Kaurismaki.”, ističe Hrvoje Hribar, ravnatelj Hrvatskog audivizualnog centra. Humoristički potencijal predstave zaživio je i na filmu, koji je povremeno silno smiješan. Usporedno s tim humorom, “Kauboji” su i sjetni film o tranzicijskoj provinciji, film koji nas uvlači kamerom u stražnje dvorište postkomunizma, u živote ljudi koje ne primjećujemo i zavičaja koje ne primjećujemo. “S jedne strane zadržali smo kostur priče, karakterizaciju likova i pokušali smo poštovati kontekst predstave. S druge strane izašli smo iz okvira dvorane, jer se predstava odigrava isključivo u dvorani, dodali smo nove likove, lokacije i zaplete. Ali ono što nam je bio glavni cilj i što je bilo najteže jest zadržati energiju predstave i nadam se da smo u tome uspjeli”, ističe Mršić.