Kada je već toliko napisano o nametanju nečega nekome, pa da i ja
pokušam malo razgrnuti tu dimnu zavjesu zvanu nametanje. Radi se
dakle o predstojećem ustavnom referendumu o definiciji braka kao
zajednici muškarca i žene, može i obratno. Stvarno nemam pojma
ili sam blesav ili me drugi prave blesavim ali ja tu ništa ne
razumijem; tko kome što hoće nametnuti. Ja mislim da se tu ne
radi o nikakvoj opasnosti i o diskriminaciji bilo koga ili bilo
čega. Dapače, mislim da agresivna manjina želi nešto nametnuti
većini.
Istina jest da spadam u ruralnu, a time zaostalu grupaciju ljudi
u ovoj zemlji. Toliko mi o tom pričaju da sam i sam počeo
vjerovati u to, mislim neki zatucani seljačina, klerofašist i
protivnik svekolikog napretka. Onaj koji nastoji ugušiti luč
napretka, ljudskih prava i ostaloga što nas čeka u svjetloj
budućnosti. Ma dobro, jest da sam malo skeptičan – već su me
vodili u tu svjetlu budućnost slobode i prava, ali zapeli smo
negdje i odustali.
Nešto što je tisućljetna stečevina ne može se nekome nametnuti.
Nametnuti se može promjena manjine većini. Demokratski put
promjena jest da u ovom slučaju manjina uvjeri većinu da je od
vitalne važnosti da se tisućljetna stečevina promjeni radi
boljitka društva. No ovdje se ne radi o tome, već o tome da
manjina uporno protura tezu da je većina glupa, zaosatla, mračna.
Pa i to i nije neki problem, možda je većina i glupa i zaostala.
Zec leži u nekom drugom grmu. Naime, radi se o revolucionarnoj
dekonstrukciji države i društva. Tako valja gledati na i na svu
tu halabuku oko inicijative udruge U ime obitelji, referunduma,
grbinizam političke elite, kokodakanje novinara u medijima, sav
taj lijevo kvaziintelektualni establiment i queer pokrete. U
revoluciji su sva sredstva dozvoljena. Nekima još nije jasna bit
demokracije, makar sjedili i u EU parlamentu. Bit demokracije
jest da većina odlučuje pri čemu mora voditi računa o manjini. U
totalitarizmu manjina odlučuje o pravima većine.
Istina jest da svako ljudsko biće ima razum, slobodu i prava.
Biblija nam već na prvim stranicama govori o tome da i sam Bog ne
ulazi u to područje. On ne sprečava čovjeka da “ubere plod s
drveta” jer bi zadirao u osnovna ljdska prava da misli svojom
glavom i u slobodi donosi odluke, naravno i snosi posljedice
možebitnog krivog odabira.
Koliko je meni poznata ova tematika oko svega u ovoj gužvanciji o
braku. Nije problem u tome da li ili ne priznati da
homoseksualcii lezbijke mogu sklopiti brak. Imaju li pravo
voljeti se. Čovjek je biće stvoreno za ljubav, niti se Udruga ili
referendum miješaju u to tko koga smije ili ne smije voljeti.
Bilo bi zanimljivo vidjeti koliko je homoseksualaca i lezbijki
konzumiralo to pravo na brak.To pak znači da se ne ne radi o
ostvarivanju ljudskih prava, već da je nešto ozbiljnije u igri.
Mnogi se pozivju na svoje mišljenje. Ok je to ako je to mišljenje
skup revevantnih činjenica. Inače dolazimo do apsurda; kradljivac
misli da je krasti ok, nasilnik misli da je to ok… Zašto država
i društvo onda sankcionira takva mišljenja? Mišljenje je podložno
kritici, pa i sankciji u određenim situacijama. Da li uvijek
mišljenje počiva na valjanim postulatim – o tom po tom. Istina
jest da svako mišljenje valja s pažnom saslušati, no i upozoriti
na krive postulate na kojima je izgrađeno. Ono je ponajprije
logički čin, čin razuma.
Osobno ne vidim u čemu je problem i čemu tolika halabuka, osim
ako nije nešto drugo u pitanju, a homoseksualci su “roba za
potkusurivanje”. Grupa građana osnovala je sasvim legalno udrugu
koja je pokrenula opet sasvim legalno referendum o promjeni
ustava RH i zadovoljila sve ustavne i zakonske normative,
prikupila je dovoljan broj potpis građana za raspisivanje
referenduma. Sabor je dužan raspisati referendum, a građani
odlučuju da li su za inicijativu koja im je predložena. Javna
televizija kao javni servis svih građana ( što ona nažalost nije
i krši sve pozitivn zakone ove države), dužna je staviti se
propocionalno na raspolaganje zagovornicima i protivnicima
referenduma. Svatko ima pravo iznijeti svoje argumente, a građani
će odlučiti. Ne radi se o bilo kakvom nametanju, bilo kome. Svako
izigravanje, politiziranje, politikantsvo kršenje je temeljnih
ljudskih prava. O tome nitko ne govori. Zanimljivo.