Čudan smo mi narod, nismo bili zainteresirani da referendumom
odlučimo o tako bitnoj stvari za jednu državu kao što je ulazak u
NATO, niti smo skupljali potpise za referendum kad su se stranom
kapitalu rasprodavali strateški ekonomski resursi, neće nam
trebati ni kod tako zvane monetizacije auto-cesta čiju će
izgradnju kreditima otplaćivati i naša djeca. Ali, eto odlučujemo
referendumom o tome da u ustav uđe konstatacija da je brak
zajednica muškarca i žene, iako u lex specialisu, Obiteljskom
zakonu već izrijekom stoji da je brak – zajednica muškarca i
žene.
U praktičnom smislu, u smislu života naših svagdašnjih, ova
odredba u Ustavu neće promijeniti ništa, ali otvara Pandorinu
kutiju ustavnih promjena koja se tiču sužavanja ljudskih prava i
stavlja nas u društvo postkomunističkih država od kojih inače
bježimo kao vrag od tamjana (Poljska, Mađarska, Moldavija,
Bjelorusija, Ukrajina, Bugarska, Srbija, Crna Gora, Litva,
Letonija), koje imaju istu odredbu u Ustavu. Danas su samo naivci
mislili da glasaju o potvrđivanju tradicionalnih vrijednosti
braka, danas se glasalo o principu i na neki način o Ustavu
samom, stojimo li kao društvo i dalje iza članka 14. Ustava RH
koji kaže: “Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode,
neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri,
političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom
podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili
drugim osobinama.” Zato je danas bilo normalno biti “protiv”.
Prigodno današnjem referendumom podsjećamo se na paradoks jednog
vremena kad je vlast bila totalitarna, a referendumi kao
najizravniji način demokratskog odlučivanja vrlo česti. Ali, dok
danas odlučujemo o nečem što bi trebao biti pitanje konsenzusa
političkih elita bez obzira na ideološki predznak, a političarima
prepuštamo da bez pitanja odlučuju o životnim stvarima, nekad je
bilo upravo suprotno. Nedavno smo na istom mjestu podsjetili kako
je referendumom odlučeno da će radni ljudi odvajati od svoje
plaće za gradnju bolnice na Švarči koja i danas stoji na svom
mjestu i dobro narodu služi. Iz prošlosti učimo kako se
referendumom odlučivalo o životnim potrebama, ovaj put o dizanju
školskih zgrada, od kojih neke i danas narodu jako dobro služe.
Birači su zaokružili “da”, Karlovački tjednik, 16.
prosinca 1965.
Više od 40000 građana karlovačke komune izašlo je prošlu
nedjelju, 12. prosinca na referendum na kojem se odlučivalo hoće
li Karlovčani plaćati samodoprinos za izgradnju novih školskih
zgrada u svojoj komuni. Na 34.318 glasačkih listića bila je
zaokružena riječ “da”. Time su se svi građani ove komune
obavezali da će u slijedeće tri godine odvajati od svojih ličnih
dohodaka po jedan posto za školstvo. Referendum je proveden u
osam mjesnih zajednica u gradu i selu i na područjima zborova
birača (tamo gdje nema mjesnih zajednica). Evo pojedinačnih
rezultata za mjesne zajednice u gradu: u gradu je upisano 26.867
birača, a na referendum je izašlo 22.020 birača (82 posto). Za
samodoprinos glasalo je 18.252 birača, a protiv 3.313 birača. U
dvije mjesne zajednice na selu (Mahično i Draganić) upisano je
ukupno 4.779 birača, glasalo je 3.655 (76,4 posto), za
samodoprinos bilo je 3.287 a protiv 317 birača. U svim mjesnim
zajednicama glasalo je od 31.644 birača njih 25.675. Oni koji su
glasali za samodopnnos bili su u ogromnoj većini: 21.539 birača
zaokružilo je “da” što čini 83,9 posto glasalih. Nakon što je
Općinska komisija za provođenje referenduma završila radom,
predsjednik komisije Branko Petrušić nam je rekao:
Referendum predstavlja jednu od najdemokratskijih formi
odlučivanja građana o zajedničkim pitanjima komune, a njime je
svakom zagarantirano tajno glasanje, dakle potpuno objektivan
način izjašnjavanja. Inicijativu za uvođenje mjesnog
samodoprinosa dali su Općinski odbor SSRN i svih osam mjesnih
zajednica u komuni, kao i zborovi birača na ostalom području
komune. Prethodno su obavljene obimne tehničke pripreme, od čega
je najvažnija obavještavanje o svrsi referenduma. Usprkos tome
što je 13 glasačkih mjesta bilo odvojeno poplavom, referendum je
dobro organiziran i svagdje je glasanje uspjelo. Ovo je jedan od
najvećih uspjeha u funkcioniranju demokratskog mehanizma komune.
Josip Boljkovac: Građani su još jednom potvrdili svoju visoku
svijest i dobru volju da angažiranjem svojih ličnih sredstava
pomognu u izgradnji svoje komune. Zadovoljan sam rezultatima i
mogu samo srdačno pozdraviti i zahvaliti svim našim građanima na
pokazanom razumijevanju.
Ivan Jurković: Karlovac je jedan od rijetkih komuna u zemlji gdje
su građani pokazali spremnost da samodoprinosom rješavaju jedno
od pitanja društvenog standarda u komuni. Da je to zaista tako
potvrđuje i činjenica da će za vrijeme ovog doprinosa proći deset
godina otkako građani karlovačke općine odvajaju svoja vlastita
sredstva. Isto tako, građani komune odvojit će više od milijardu
dinara za gradnju škola.
Odaziv birača bio je odličan. To samo ohrabruje. Velika je stvar
kad u komuni 30.000 ljudi raspravlja o uvođenju samodoprinosa i
kad se 40.000 birača pojavi da glasa.
Pripremio Tihomir Ivka