Jedna od mogućnosti za spas je ulazak strateškog partnera, a
Gordana Gaćeša je potvrdila da postoje ozbiljni partneri.
– No, tu treba biti oprezan i imati u vidu osnovnu zamisao
Sportske televizije. Interes postoji i izvana, no ako taj
strateški partner bude stranac, možemo se pozdraviti s hrvatskim
sportom na SPTV – naglasila je Gaćeša.
Slavko Cvitković prvi je iznio tezu s kojom su se kasnije složili
svi sugovornici, a to je da bi svoj interes u spašavanju SPTV
trebala imati Hrvatska televizija.
– Mi danas bacamo novac i program u “vjetar”. Imamo već plaćena
prava za, primjerice, Svjetsko rukometno prvenstvo za žene koje
se upravo odigrava, ili za ženski dio Svjetskog skijaškog kupa,
no u programu za to nemamo mjesta. Sportska televizija bila bi
idealna opcija za preusmjeravanje tih programa – kazao je
Cvitković. Podsjetio je i kako se dugo očekivalo da će HTV 3 biti
sportski program, no to se u konačnici nije dogodilo.
– I, što imamo danas? Ropotarnicu starih filmova. Ne bih da me
netko shvati krivo, volim i sam pogledati ponekad neki film na
tom kanalu, ali valjda ne treba posebno pojašnjavati što bi bilo
korisnije i važnije za širu javnost; program s puno domaćeg
sporta, ili reprize prastarih filmova.
Anton Samovojska složio se da je čvrsta suradnja i neki oblik
“spajanja” s HTV-om jedini spas za Sportsku televiziju.
– To je prekrasna ideja, koja, pokazalo se, nije bila sasvim
realna. Mi moramo biti svjesni da jedna Njemačka nema niti jedan
dnevni sportski list, a sportske kanale ovog tipa nema praktično
niti jedna država. No, ovdje postoji projekt i postoje načini da
se on provede pa pokušajmo onda – misli Samovojska.
Krunoslav Karin, kao član Skupštine HOO-a, naglasio je kako su
gotovo svi sportski savezi, posebno oni manjih sportova, od
SPTV-a očekivali puno i u početku bili ushićeni, no u provedbi
projekta su nastali evidentni problemi. Spomenuo je primjer Kupa
europskih prvaka u baseballu kojem je ove godine domaćin bio
Karlovac, a koji je SPTV željela popratiti, ali je klub ili
Hrvatski baseball savez trebao osigurati 20.000 kuna što je bilo
nemoguće.
– U startu su neke stvari krivo postavljene možda i sa strane
Hrvatskog olimpijskog odbora. Ako se krenulo u taj projekt i ako
ga se htjelo podržati onda se trebalo odmah reći, evo, vi ćete
dobiti ove godine 400.000 kuna, ali 50.000 kuna odmah
preusmjeravamo Sportskoj televiziji i vi za te novce tijekom
godine imate pravo na 2 ili 3 prijenosa, dvije emisije, itd. –
rekao je Karin.
Ozmec se složio s tim prijedlogom, dodavši kako je problem još
žalosniji uzevši u obzir da je SPTV od samog starta bila daleko
najjeftinija na tržištu.
– Naši su prijenosi koštali 25.000 kuna, prvi sljedeći na toj
listi je Sportklub sa 36.500 kuna – naglasio je.
Jednoglasnom mišljenju da je SPTV Hrvatskoj potrebna bez obzira
na probleme pridružio se i Željko Šančić.
– Svjetske klase uvijek će pronaći svoje mjesto u medijima, no
postoje stotine i tisuće mladih dobrih sportaša i brojna vrijedna
sportska natjecanja, koji također zaslužuju svoj trenutak na
malim ekranima, iako nisu svjetski vrh – rekao je Šančić.
Zaključak je jasan. Podrška SPTV je neupitna, no pitanje je
provedivosti projekta. Svi sudionici tribine složili su se da je
“ulazak” HTV-a u ovaj projekt najbolje rješenje, no hoće li tako
misliti i na Prisavlju?
KAŠonline