Ivan je, pak, rekosmo, gotovo debitant na tartanu, no u kratko
vrijeme došao je do hrvatskog vrha. Ove godine osvojio je srebro
na državnom prvenstvu u krosu te broncu na 800 metara, oba
odličja u konkurenciji mlađih juniora.
– Ma super je bila sezona, oduševljen sam. Istina je da sam
krenuo dosta kasno i to na nagovor prijateljice, ali od prvog
trenutka sam se oduševio i uživam i u treninzima i u
natjecanjima. Uvijek je lijepo kada osvojiš medalju, ali bio bih
zadovoljan i bez toga – otvoreno kaže Ivan.
Lucija Petrunić maturantica je Ekonomsko-turističke škole, a Ivan
Katić ide u drugi razred Medicinske škole. Školske, odnosno
buduće studentske obaveze, nešto su s čime se oboje suočavaju ili
će se uskoro suočiti. Ivan je već u “problemima”, jer ogromne
obaveze koje imaju učenici medicinskih škola, zbog kojih je
nedavno izbio i štrajk u Slavonskom Brodu i upravo Karlovcu,
sigurno mu oduzimaju puno vremena.
– Istina, nije lako, puno je prakse, normalno, i učenja i možda
nekom sa strane izgleda kao da je teško nakon svega još otići i
na trening. Ali, nije tako, jer to zaista volim. Trening i
druženje s ekipom iz kluba nisu nešto što mi je obaveza, već
nešto što me ispunjava i čini sretnim – kratko i jasno poručuje
Ivan Katić.
Lucija je bezbrižna još “pola sezone”, a onda će se suočiti s
važnim pitanjem o budućnosti – nastaviti li s atletikom ili ne.
– Uvijek je teško kada dođu studentske godine. Uz sport ću
svakako ostati, planiram upisati Kineziološki fakultet, voljela
bih ostati i uz atletiku, ali to je već malo teže. Neću moći uz
studentske obaveze dolaziti u Karlovac na treninge, s druge
strane eventualni nastavak u Zagrebu nosi sa sobom i promjenu
trenera i načina rada, što nije uvijek baš lako. Nisam još ništa
definitivno odlučila, ali svjesna sam da ću uskoro morati. No,
sada planiram uživati u atletici još jednu sezonu – kaže Lucija
Petrunić.
Oboje s nestrpljenjem čekaju proljeće, jer zimski uvjeti za
atletiku u Karlovcu, ali i cijeloj Hrvatskoj, su žalosni.
– Tužno je to. Čak i zagrebačka dvorana ne odgovara propisanim
mjerama pa se dvoransko prvenstvo Hrvatske održava u, recimo,
Beču. Ne znam je li to više tužno ili smiješno, ali što je tu je
– zaključuje na kraju razgovora Lucija Petrunić.
KAŠonline