Nedavno
smo Karlovcu dobili bazen, lijep, moderan… Pored stručnih
savjeta educiranih športskih učitelja, pruža i mogućnost
korištenja masaže i saune, te konzumiranje najboljih svjetskih
športskih napitaka i dodataka prehrani. Nažalost, još je uvijek
nedovoljno korišten a praktički smo “plakali” da nemamo
bazen i da nam se djeca nemaju gdje preko zime učiti plivati i
tome slično. No, malo je tvrtki u Karlovcu koje svojim
zaposlenicima mogu priuštiti plivanje kao oblik rekreacije.
Zanimljivo je i da među «poslovnim plivaćima» premalo je
menadžera. Karlovčani se zasad najčešće bave rekreacijom u
teretanama. Druga najomiljenija rekreacija Karlovčana je tenis.
Rekreativci – tenisači su među najbrojnijima a tomu je zasigurno
pomogla i činjenica što Karlovac ima velik broj teniskih terena
od igrališta. Tu je još i biciklizam koji u Karlovcu ima velik
broj poklonika. Okolnosti su bile takve da je Karlovac, koji je
nekad bio poznat po biciklističkom športu i imao najbolje
bicikliste u državi, danas spao na čistu rekreaciju, nažalost ne
i u onom broju kako bi mogao i trebao biti. Nešto je rekreativaca
kanuista i ponešto veslača, podosta je raftingaša – opet premalo
rekreativaca športova na vodi za grad i županiju koji
«plivaju na vodi». Novi trend u rekreaciji je golf. Iz
razloga što je oprema preskupa za standard prosječnog Hrvata
njime se još ne bavi velik broj građana, ali ih ima sve više. Čak
50-ak Karlovčana bavi se jedrenjem iz rekreacije. Štoviše, taj se
broj iz godine u godinu sve više povećava. No, iz ovih
rekreativnih «voda» skrenimo malo i na žensku rekreaciju koja
večeras (srijeda 18. prosinca) obilježava 40-obljetnicu.
Doista impresivno!
Partizan Hrvatske – Savez za sportsku rekreaciju i tjelesno vježbanje je s čelnim ljudima (Mirko Relac, Jelica Reljić, Andrija Popovčak i Jurica Turner) inicirao omasovljenje športske rekreacije žena u Hrvatskoj. Uz potporu Konferencije za društvenu aktivnost žena Karlovac, s predsjednicom Anom Janeković i članicom Anom Lovrić te Općinskog sindikalnog vijeća Karlovac s predsjednicom Katarinom Bobić, prije 40 godina (27. listopada 1973.) u dvorani Hrvatskog doma u Karlovcu, započela je s radom grupa ženske športske rekreacije pod vodstvom prof. France Blašković. U ondašnjoj SUP-ovoj dvorani rekreaciju je vodila Bosiljka Šimić, a u dvorani na Švarči Đina Viali. U početku se prijavilo 19 žena a uskoro je zainteresiranih bilo 60-ak.
Zapravo, grupa iz Hrvatskog doma obilježava 40 godina rada. Moralnu i materijalnu podršku u to vrijeme imali su od Općinskog saveza za sportsku rekreaciju, Gimnastičkog kluba Karlovac i tvrtke Mladost. Rad grupe podupirali su športaši i prijatelji športske rekreacije Nenad Dvoržak i Đuka Batinić (predsjednik i tajnik OSSR), Miloš Budišin i Željko Šančić (predsjednici GK Karlovac) te Dragutin Mikša (direktor Mladosti). Iz dvorane Hrvatskog doma grupa se 1976. preselila u dvoranu Sokolskog doma, u kojoj se i dan danas osjeća kao doma jer ima potporu gimnastičkih djelatnika: Ivana Beline, Miloša Budišina, Željka Šančića, Borisa Capana, Darka Gabreka, Davorina Magdića, Aleksandreje Pantić, Vlatka Bobinca, Katice Horvatić, Ratka Vukovića, Marjana Šančića i Robertine Kućan.
Nezaobilazno ime ženske športska rekreacije u Karlovcu je Franca Blašković (profesorica tjelesne i zdravstvene kulture s usmjerenjem športske rekreacije). Udajom za Zdenka Blaškovića ušla je u najšportskiju karlovačku obitelj (Mijo, Branko, Vlastimila, Milan, Zdenko, Jasna, a kćerka Branka je bivša gimnastičarka i prof. tjelesne i zdravstvene kulture u karlovačkoj gimnaziji) svojim su nesebičnim zalaganjem obilježili karlovački šport. U tijeku i nakon završetka studija, radila je u OŠ “Dragojla Jarnević” i OŠ “Braće Seljan” iz koje odlazi u mirovinu 1995. godine. U GK Sokol Karlovac je bila trenerica, sutkinja i članica Izvršnog odbora. Kao međunarodna sutkinja sudila je na svim republičkim i saveznim natjecanjima te na Svjetskom kupu u Zagrebu i Mediteranskim igrama u Splitu. Uza brojne ove aktivnosti, od 1979. godine sve do danas, s veseljem i predanošću vodi karlovačke rekreativke. I još nešto, prvi je ženski rukometni sudac iz Karlovca!
– Vježbali smo dva puta tjedno po 60 minuta uz glazbenu pratnju bez rekvizita i s loptama, vijačama, palicama, obručima, bučicama te na švedskim ljestvama, švedskim klupama, strunjačama. U dvorani Sokolskog doma, a kasnije na bini “za ljepotu i zdravlje” igrali smo odbojka za posebne doživljaje i za prestiž “crnih” i “bijelih” rekreativki – prisjeća se Franca Blašković, doajenka karlovačke ženske rekreacije.
Rekreativke se uključuju u provjeru fizičkih sposobnosti, na natjecanja i na smotre. Do 1974. natjecanja nose naziv “Partizanski višeboj” a nakon 1974. “Jugoslavenska smotra partizanskog višeboja”. Smotre se održavaju jednom godišnje čiji je program natjecateljskog karaktera, u četiri kategorije po uzrasnoj dobi, šest zadanih disciplina i disciplina po izboru (plivanje, pikado, streljaštvo, badminton ili potezanje konopca). Na prvoj smotri (1974. u Solarisu) nastupile su tri ekipe u prvoj, drugoj i trećoj kategoriji. Sanja Jerman, Olivera Dejanović, Radojka Trputec, Gordana Božić, Branka Maričić, Dubravka Dujmović, Ela Galeković, Ivančica Žugelj, Zdenka Parežanin, Desanka Vračar, Zlata Knapić, Snježana Makanec, Dana Jerinić, Nevenka Lebhaft, Zlata Depeder, Melanija Modrić, Đurđa Lavrinc, Anica Novaković, Rezika Urlep. Članice ekipe prve kategorije osvojile su 1. mjesto. Na smotri u Budvi nastupile su 1975., 1976. u Kladovu, 1977. u Ohridu. Na svečanoj gimnastičkoj akademiji održanoj 1976. godine u Sokolskoj dvorani u ritmičkoj kompoziciji nastupile su i rekreativke: Nevenka Lebhaft, Vlasta Dozet, Ela Galeković, Bosiljka Vugrinec, Ivančica Žugelj, Tasja Purgar, Nena Silić, Danica Grgec, Radojka Savatović, Duška Kukić, Olivera Dejanović, Sanja i Mirna Jerman te Vlatka Brozić. S istom kompozicijom nastupile su rekreativke 1977. u Gospiću na Sletu Bratstva i Jedinstva, 1979. na smotri u Mariboru, 1980. u Novom Sadu i 1985. u Kruševu…
– Dio rekreativki iz 1973. godine i danas, nakon 40 godina, još uvijek je u grupi. Sada su to uglavnom 70-godišnjakinje, vitalne i vesele, a nije im teško dolaziti na rekreaciju u kasnim večernjim satima od 21 – 22 sata. To su Ivančica Žugelj, Vlasta Dozet, Ela Galeković – naglašava prof. Blašković.
Drugi oblici okupljanja rekreativki na razini RH su “Ožujski susreti” i “Festivali sportske rekreacije” u Rovinju ili Poreču. Na regionalnoj razini sudjelovale su u susretima s rekreativkama Ogulina (voditeljica Rada Špehar) i Duga Rese. Odlazile su i na izlete u Čateške toplice, na Klek, Martinšćak, Muljavu i Petrovu goru u sklopu akcije Kretanjem k zdravlju. Nezaboravna su im druženja s mlađim rekreativkama i njihovim voditeljicama Renatom Meštrović-Belom, Jadrankom Protić, Marinom Capan i Brankom Knežević, koje su zaljubljene u rekreaciju poput “neuništive” France. Na svim smotrama, susretima i festivalima družile su se s rekreativkama iz Vukovara, Vinkovaca, Slavonskog Broda, Zagreba, Ogulina, Zadra, Rijeke i drugih sredina. Na športsko-rekreacijskim susretima žena i obitelji Hrvatske (Rovinj 1978.) za razvoj športske rekreacije i promicanje i važnost tjelesnog odgoja, MOO i HOO dodijelio je medalje Franci Blašković, Đuki Batiniću i Renati Meštrović.
Sada, na početku školske godine 2013/2014. aktivne su: Biserka Bischof, Emica Duka, Marija Kranjac, Branka Stubljar, Marija Stubljar, Bosiljka Vugrinec, Cvetka Volk, Marica Muc, Dragica Laslavić, Ivančica Žugelj, Darinka Vukobratović, Soka Radaković, Ljubica Kućan, Katica Kristanić i Nada Dupin.
U razdoblju od 1973. – 2013. godine, u rekreativnoj grupi sudjelovalo je još nekoliko desetaka članica koje su iz zdravstvenih ili drugih razloga prestale s aktivnostima. Nažalost, neki dragi ljudi su ih napustili zauvijek: Nenad Dvoržak, Miloš Budišin, Aleksandreja Pantić, Vlatko Bobinac, te redovite i vrijedne vježbačice Ivana Mikšić-Grbica, Mira Novković, Vesna Rikel, Silva Deur, Višnja Pastuović, Celestina Mrđenović, Mira Barić i Đurđa Šojat.