Već treću godinu zaredom slušamo kako su vremena teška, gospodarska aktivnost usporena, investicije u uvjetima globalne recesije smanjene, proračunski prihodi slabašni pa su onda posljedično i gradski proračuni nerazvojni, bez velikih projekata i usmjereni na tekuću potrošnju i održavanje hladnog pogona. K tomu, i projekcije proračuna za naredne dvije godine ne odstupaju mnogo od 189 milijuna kuna koliko je predviđeno za 2012. godinu. S jedne strane, ovakav pristup može se okarakterizirati kao mudra racionalnost gradonačelnika i suradnika u ekonomskoj krizi, ali iz drugog kuta se može tumačiti i kao nedostatak ambicije, vizije razvoja grada i u krajnjoj liniji kao manjak hrabrosti jednog gradskog vodstva.
Da bi lakše otkrili koja je od tih premisa bliže istini nije zgorega usporediti se s drugim gradovima u Hrvatskoj, jer i njima su vremena teška, gospodarska aktivnost usporena i jednako stenju pod posljedicama globalne recesije. Iako su ponegdje razlike male, znakovito je otkriće da baš niti jedan grad od Dubrovnika do Vukovara slične veličine nema manji proračun od Karlovca.
Dani industrijske slave Karlovca su sad već daleka prošlost, ali on i dalje stoji na atraktivnoj lokaciji kroz koju vode svi važni putovi između sjeverne i južne Hrvatske, Karlovac je iza Zagreba i Rovinja treći grad po ostvarenom profitu poduzetnika zahvaljujući tvrtkama koje zapošljavaju na stotine radnika kao što su HS produkt, Karlovačka pivovara, Alstom…(Ne)zaposlenost ne odskače bitno od prosjeka. U čemu je onda problem?
Ima gradova, kao što je po stanovništvu bitno manji Dubrovnik, koji su po visini proračuna drugi svijet jer njihov 391 milijun za 2012. djeluje nestvarno iz karlovačke perspektive. Drugi je svijet i njegov turistički potencijal, ali očito i ambicioznost vodstva. Naime, uz veće prihode, Dubrovnik se u 2012. i kreditno zadužuje jer ima neke ideje koje pošto-poto želi ostvariti kao što je izgradnja novog groblja vrijednog 40 milijuna kuna. O gospodarskoj propulzivnosti bitno većeg Zadra smo se naslušali, pa plan proračuna od 377 milijuna kuna i nije neko čudo. Ali, treba napomenuti da je Zadar jedini veći grad u Hrvatskoj koji uopće ne naplaćuje prirez (u Karlovcu je 12 posto), i na taj se način odriče 40-ak milijuna kuna sigurnih prihoda. Ali, svako porezno rasterećenje dugoročno se vraća, od generiranja veće potrošnje do veće privlačnosti za investitore. U Zadru to dobro znaju. Pula je također turistički grad, po zadnjem popisu stanovništva za nešto manje od dvije tisuće ljudi manja od Karlovca, ali je se doživljava kao slijepo crijevo u gospodarskoj stagnaciji. Ipak, njihov proračun za 2012. je veći za 13,5 posto od 2011. i iznosi krupnih 367 milijuna. Iznad karlovačke lige je i razvijeniji, ali bitno manji Varaždin s planom proračuna od 272 milijuna kuna, većem za čak 63 milijuna nego prošle godine. Doduše, ovdje nije u pitanju ambicioznost sadašnjeg nego bivšeg gradonačelnika koji se sad povlači po sudovima. Kako kaže gradonačelnik Habuš, Varaždin će morati dizati kredit kako bi platio nagomilane obveze iz prošlih godina. Nema razloga ne vjerovati mu, ali u uređenom Varaždinu se barem na svakom koraku vide utrošeni milijuni.
Za Šibenik se govori kako je industrijski kolabirao, kronologiju gospodarske propasti Siska gledamo na vijestima takoreći svaki dan, ali Šibenik je svoj proračun s 188,5 milijuna prošle godine dignuo na 205 milijuna, Sisak je pod pritiskom krize smanjio proračun na 199,6 milijuna što je još uvijek za 10 milijuna više od karlovačkog proračuna. No 2009. su imali proračun od 296 milijuna. Grad – spavaonica Velika Gorica nas “šije” za 77 milijuna, čak i stanovništvom dvostruko manji i gospodarski slabašni Vukovar predviđa proračun od 205 milijuna kuna. Još manja, ali industrijski jaka Koprivnica je sa 157 milijuna kuna u 2011. skočila na proračun od 202 milijuna u 2012. godini. No, u Koprivnici su si zamislili da će u narednoj godini graditi jednu školu, kampus i vrtić.
A što je zamišljeno u karlovačkom proračunu za 2012.? Najkrupnije ulaganje u neki novi projekt je rotor kod Kauflanda vrijedan 3,4 milijuna kuna, što je gotovo uvredljivo neambiciozno za grad ove veličine. Posebno ako se zna da je isti taj rotor neostvareni “otpadak” iz proračuna 2011. godine. Iz dobrih se proračuna, bez obzira na veličinu, da iščitati namjera da se dugoročno žele povećati prihodi proračuna infrastrukturnim ulaganjima, projektnim naznakama mogućih greenfield investicija, stvaranjem preduvjeta za nove poslovne kvadrate na koju se plaća komunalna naknada, raznim olakšicama, otvaranja prostora novim stambenim izgradnjama za nove stanovnike koji će možda raditi izvan Karlovca,a ovdje puniti proračun porezom na dohodak…U proračunu Grada Karlovca za 2012. te slike nema, taj je dokument sterilan, činovnički dosadan u održavanju statusa quo.
Dakako, proračun je presloženi skup ekonomskih varijabli, datosti i političkih odluka da bi ovako nanizane brojke iz drugih gradova trebalo uzeti zdravo za gotovo. U kasnijim rebalansima će se vjerojatno pokazati da su neki gradonačelnici tek sanjari koji se moraju odreći krupnih projekata pod pritiskom realnosti. Ali, već imati neki cilj, san, strast da se nešto ostvari, pa makar korak po korak, je više nego da u proračunu kao najveći komunalni projekt stoji pišljivi rotor po drugi put.