Otkad je ISPA projekta kojim će se sve otpadne vode u Karlovcu pročišćavati, otad je i velikog pitanje na koji će se način zbrinjavati nus produkt tog procesa, tone otpadnog mulja. Na to dosad ni nositelji projekta iz gradske tvrtke Vodovod i kanalizacija nisu imali decidiranog odgovora, no čini se da su uspjeli iznaći rješenje koje će zasigurno uzburkati duhove i otvoriti nova pitanja.
Kako je u odgovoru na naš upit napisao direktor Vodooda Ivan Mrzljak “Vodovod i kanalizacija d.o.o. Karlovac sklopio je ugovor za korištenje mulja u poljoprivredi s tvrtkom PPK koje će koristiti mulj s uređaja kao organsko gnojivo za uzgoj ratarskih kultura.”
Ovaj ugovor potpisan je na osnovu analize otpadnog mulja na uređaju za pročišćavanje, koja je , po riječima Mrzljaka, pokazala da se radi o neopasnom otpadu. U odgovoru se precizira da je “organski i kemijski sastav mulja takav da se može koristiti u poljoprivredne svrhe kao organsko gnojivo visoke kvalitete.” Drugim riječima, ovim ugovorom između dvije karlovačke tvrtke ubijene su dvije muhe jednim udarcem; Vodovod se rješava neželjenog otpada, a PPK dolazi do jeftinog gnojiva kojim će gnojiti površine na svojoj farmi na Šumbaru prema Rečici za potrebe proizvodnje stočne hrane.
No ovo rješenje je u najmanju ruku kontroverzno jer se niz godina u stručnim krugovima vode rasprave o tome je li otpadni mulj ovakve vrste samo visokokvalitetno gnojivo što je nesporno, ili uz tu prednost ima i mnogo mana jer sadrži teške metale, viruse, bakterije, pesticide, nusprodukte deterđenata i otrovnih kemikalija iz industrijske proizvodnje. Uostalom, postavlja se i logično pitanje, zašto se karlovačke otpadne vode uopće pročišćavaju kad ono što mulj zadrži nije otrovno ili štetno po okoliš i zdravlje?
Većina studija širom svijeta na tu temu završava zaključkom kako nije otkriven “značajan utjecaj” na okoliš i ljude, no isto tako Internet je pun svjedočanstava stočara, prije svih onih američkih, kako je stoka hranjena biljem s površina gnojenih s otpadnim muljem obolijevala, pa i umirala. U svijetu gnojenje otpadnim muljem nije novost, u Njemačkoj su to radili još prije 30 godina, a danas je na snazi zabrana za poljoprivredne površine, dok je u drugim zemljama EU na snazi strogi pravilnik koji ograničava ne samo razinu određenih elemenata, već i točno propisuje koliko tjedana ili mjeseci prije berbe ili žetve određene kulture smije biti nanesen sloj otpadnog mulja, kao i zabranu gnojenja određenih kultura otpadnim muljem. Problem je i u tome što je vrlo malo napravljenih studija nezavisno, nefinancirano od zainteresiranih strana. Jedno od njih, ono sveučilišta Cornell, iz prestižne američke IvyLeague, u istraživanju povijesti korištenja otpadnog mulja u poljoprivredne svrhe dovelo je do saznanja kako velik postotak teških metala i dioksina brzo nestane iz muljem tretirane zemlje. Zaključak je kako te tvari ne odu dalje u tlo niti ispare, već završe u biljkama koje su izrasle na takvom tlu. Stručnjaci upozoravaju i na enormno povećanu razinu bakterije E.coli koja u patogenom obliku može biti vrlo opasna za zdravlje ljudi, što je na najdramatičniji način eskaliralo prošlogodišnjom epidemijom u Njemačkoj koja je odnijela 37 života zbog kontaminiranog povrća.
I Hrvatska ima “Pravilnik o gospodarenju muljem iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda kada se mulj koristi u poljoprivredi” koji slično EU direktivama prilično precizno propisuje dopuštene razine teških metala, vremenska i druga ograničenja. Očito je na osnovu tog Pravilnika karlovački mulj prošao na testu, no ne zna se je li PPK analizirao tlo što je po pravilniku dužan kako bi se utvrdilo je li pH vrijednost tla viša od potrebnih 5. Pitanje je ima li PPK i potrebnu potvrdu nadležne institucije da tlo farme Šumbara nije zasićeno vodom, da se ne nalazi u vodozaštitnom području i da ne postoji opasnost od ispiranja mulja u površinske vode. Pravilnik propisuje da se može koristiti najviše 1,66 tona suhe tvari po hektaru. S obzirom da se farma Šumbar proteže na 285 hektara, teoretski bi se tamo moglo odložiti gotovo 500 tona otpadnog mulja.
KAportal.hr