Redovito pratim vijesti o svim karlovačkim čudima koja se zbivaju, prema kojima je Kovačićev «Medju žabari» neinteresantno štivo. Život uvijek nadmaši pisce. Zato ja volim fikciju, pa povremeno gledam Winnetoua, snimanog davno u Hrvatskoj…
Pa sam tako probavljajući realne događaje, došao do nekoliko fantastičnih rješenja za goruće probleme. Primjerice, kriza u HDZ-u, kojom se dužnosnici bave najveći dio radnog vremena. Jerbo je sada biti ili ne biti. Da bi se postigla demokratska ravnoteža sa dva kandidata, nije nemoguće da bi pogodan protukandidat Damiru Jeliću mogla biti – Bernardica Topolnjak Halapa! Kaj se čudite, prijeđe u HDZ i stvar gotova. Nakon koalicije s Kerumom, sve je moguće. A i to bi bilo u stilu Velikoga Maga…
Hotel Korana. Ja fakat ne vidim u čemu je problem. Pa nađemo znanca, frenda, susjeda, koji 15 dana prije dražbe osnuje firmu, pojavi se u drugom krugu kad cijena padne na pet milja, kupi, za deset dana proda drugoj firmi koju smo prije negdje našli i to po duploj cijeni, svi sretni. Kad već grad nemre kupiti hotel, a suvlasnik je hotela Central po Duhu Svetomu i Duhovnoj Obnovi. A sve proglasimo uspjehom vlasti i javnim interesom.
Gradske komunalne probleme valja rješavati novim metodama. Recimo, curi vodovod. Naručimo i platimo stručnjake! Tako jednog dana u upravnoj zgradi osvane mali čovječuljak s crnom, duguljastom torbom. Pitaju ga tko je, a on veli: «Ja sam iz Zagrebačke filharmonije, sviram klarinet, pak vas budem naučio par zahvata…»
Toplana, pa to je bar lako. Tko doma otpili radijator i donese ga u toplanu, dobiva dvije «Vuteks» deke. U čem je problem?
Evo, sad ja tu pričam neke štoseve. Žalosno je što ovakve štoseve često pričaju naši Vladari, oni koji bi trebali biti odgovorni za javno stanje stvari. Nije samo Kerum, koji veli da fala Bogu da se niko nije ozlidija, dok su se bolnice punile ranjenicima. Čuli smo i da nismo u krizi, da plaće rastu, da nam je super. Svakodnevno nerealne izjave, spinovi, evidentne laži, posvemašnja glupost.
I to je globalna pojava. Obama lupeta o ekonomskom boljitku dok mu banke izbacuju građane na ulicu u ovrhama koje su nastale jer su se dečkići na Wall Streetu zaigrali. Krši Ustav koji je prisegnuo štititi. Mitt Romney, najizgledniji protukandidat, lupeta o američkom patriotizmu i drži milijarde na Kajmanima. Merkelica bi grčke otoke, nakon što je baš EU dala Grčkoj da lažira stanje, godinama. Sarkozy-ja se više neda ni citirati, lupeta konstantno.
Kod nas, pa to je jednostavno, eto, uvjeravaju vas kako je 25 % PDV-a baš dobro za vas, a kriju činjenicu da je to zbog njihovih promašaja i nesposobnosti. Cijele kaste.
To su neoliberalni biseri. Kad već stvarnost nije na našoj strani, hajmo kreirati neku drugu. Objasniti ljudima kako je baš dobro i za njih zdravo što će šljakati do 75., aktivan život i cjeloživotno obrazovanje. Mijenjat ćete poslove kao čarape, kako korporacije budu htjele. Živjet ćete u dugovima, pa to poboljšava cirkulaciju, skraćuje san, koristi organizmu. Na poslu sve manje prava, sve više obveza. Da biste imali i takvo radno mjesto, mi ćemo upumpavati poreznu lovu vašim gazdama. Zabranit ćemo svuda pušenje, da nam budete zdravi. Ići ćete u ratove kad mi budemo htjeli (kretanje je zdravo), jer je normalno da se vaša sloboda brani u Afganistanu, Iraku, a bogme i Iranu ili Kini. I to ćete financirati.
Da vas utješimo, pripremili smo turske sapunice, ples sa zvijezdama, nove hitove Lady Gage (bom-bom-poker-fejs-bom-bom, sušta pamet, ali milijuni sjedaju na računček, dok vrsni varioc dobije onustvarodrode). Nije dobro da mislite. I vijesti. Puno vijesti o guzi od Rihanne, kraljevskim vjenčanjima, hrvatskim megazvijezdama. Uz to, malo ćemo vas nadzirati. Čitamo vas na facebooku, bez naloga naravno, pratimo vaše mailove i vaše misli. Ako treba, neke među vama ćemo zatvoriti bez naloga, odvjetnika, suda, pa i bez roka pritvora. Ako budete mirno demonstrirali, onda ćemo vas opaliti kemijskim sredstvima, šokerima i odgojnim palicama. A može i «komarac». U školama ćemo vas pripremati na vašu korporativnu budućnost, a potom prekvalificirati kad nam se digne. I šutati do besvijesti. Bolonjez.
Naravno, kažu oni, za nas to ne vrijedi. Mi ćemo kako hoćemo, bez odgovornosti, pogotovo za javni novac. Naš je svijet svijet Swarowski kristala, konjaka, cigara, skupih automobila, dizajna, novih tehnologija, partyja, proslava i fešti. Mi znamo i imamo ukusa, sve na vaš račun. Naša djeca su zaštićena kao lički medvjedi i uživaju život, Džeri.
Kako u New Yorku, tako u Karlovcu.
I zato se, za početak, valja sprdati sa tim Novim Svjetskim Poretkom. Onako, karlovački. Zezantski. Jer, što drugo kad većina još nije skužila, a oni koji jesu konformistički, hrvatski šute i povijaju se kako vjetar puše, misleći da štite ono malo što imaju. A zapravo se tek predajući tome zlu u potpunosti, gubeći dostojanstvo, slobodu i perspektivu.
Also sprache Winnetou.