Pisanje je način na koji svakodnevno mogu nadmudrivati stvarnost,
teritorij na kojem je sve po mome. Dobar je osjećaj imati moć da
stvoriš svijet u kojem vladaju tvoji zakoni. I sam proces pisanja
djeluje terapeutski. Bavim se različitim temama, jer mi je izazov
progovarati iz tuđe perspektive – kaže književnica Marina Vujčić
koja je gostovala u utorak u Knjižnici za mlade u Karlovcu u
organizaciji Gradske knjižnice Ivan Goran Kovačić.
Rođena je 1966. godine u Trogiru. Na Filozofskom fakultetu
Sveučilišta u Zagrebu 1989. godine je diplomirala kroatistiku.
Prvu knjigu “Bijeg uz brijeg” objavila je 1998. godine. Roman
“Tuđi život” objavljuje 2010. Četiri godine kasnije objavljuje
roman “A onda je Božo krenuo ispočetka” i “Umri ženski”. Lani je
objavila ispovjedno prozno djelo “Mogla sam to biti ja”, o kojoj
se najviše govorilo u Karlovcu. Za taj je roman dobila prestižnu
nagradu VBZ-a i Tisak medije.
– Postojala je potreba da verbaliziram teme koje su me mučile.
Izmislila sam psihijatricu kojoj ću se ispovijediti. Kako ne
vjerujem u medicinsku psihoterapiju, u to da ona može pomoći,
nego “samo” potaknuti da si sami pomognemo, psihijatricu sam
postavila u čudne okolnosti i dovela do pitanja zašto bismo
očekivali da i naši psihoterapeuti ne proživljavaju životne
krize. Ne kažem da psihijatrija nije potrebna kod teških
psihičkih oboljenja. Samo kažem da je psihoterapija za one koji
samima sebi mogu pomoći – kaže autorica.
U njezinom romanu psihijatrica pati od depresije.
– U tom romanu se bavim posljedicama koje nastaju kada se ne
njeguje duševna stabilnost. Kada zaboli zub odemo zubaru, no kada
nas zaboli duša ne odemo psihoterapeutu. Nastojimo pred drugima
se predstaviti kao da smo odlično iako je istina drukčija. Mnogi
meni bliski su tek iz ovog romana shvatili kako mi je bilo –
dodaje Marina Vujčić i nastavlja da, iako u romanu ironizira
ideju novog početka, vjeruje da je moguće poboljšati život novim
stavovima i odlukama.
KAportal.hr