Svečanim koncertom u Domu OS RH Zrinski, Karlovački tamburaški orkestar proslavio je 65 godina neprekinutog rada, no unatoč ovoj velikoj obljetnici i brojnim zasluženim čestitkama, ove večeri ipak nije bio u prvom planu. Jer, bila je ovo i oproštajna večer dirigenta Mihajla Šepe, nakon punih pola stoljeća vrijednog i nesebičnog rada na području kulturnog amaterizma. U punoj dvorani redali su se aplauzi za Šepu i orkestar, kao i za doista mnogobrojne goste koji su svojim nastupom došli još jednom odati priznanje Mihajlu Šepi. Orkestar je vodio kroz godine i desetljeća, od svojih prvih dana i skladbe “Povratak”, prvog dirigenta Franje Gabrovca, pa sve do gotovo euforičnog finala uz “Neka cijeli ovaj svijet” i “Zbor Židova” iz Verdijeva Nabucca – a na pozornici su se izmjenjivali gosti, gotovo da ih je teško i nabrojati – Prvo hrvatsko pjevačko društvo Zora, Chorus Carolostadien, FA Matija Gubec, Karlovčanke, Karlovački vokalni oktet, Karlovački bećari, Vuge, Grogovi, KUD-ovi Ključ, Kamanje, Antun Klasinc iz Lasinje i Josip Torbar iz Krašića…te solisti i dirigenti – Radmila Bocek, Astrid Radetić – Pavletić, Ratko Pogačić, Ognjen Gravora, Vedran Mikić, Marijan Tucaković, Ivica Ivanković, Aleksandar Radivojević, Ivan Šimatović, Velimir Cvijanović, Miroslav Dragić, Ivica Božičević ml. i Čedomir Miličević.
Na kraju, iznenađenje za maestra – Tamburaški sastav Skitnice i glazba samo za njega, potekla je pokoja suza i na pozornici i među publikom. I nagrada – medalja grada Karlovca, u pravim rukama, jednog od onih malih ljudi koji čine grad, a tek kada odu shvatimo koliko su zapravo bili veliki. Iako, teško je vjerovati da Šepa doista odlazi. To je tek službeno umirovljenje, a nema nikakve sumnje da će i dalje biti tu negdje, blizu, uz kulturni amaterizam grada na četiri rijeke, koji je, i njegovom zaslugom, često dosezao razinu profesionalnih ansambala. Karlovačkom tamburaškom orkestru, pak, ovo je kraj jedne faze, a svaki kraj ujedno je i novi početak. Uskoro će i ona okrugla, 70. obljetnica…
KAportal.hr