Godinama gradske vlasti kukaju kako ih pravni propisi, nepovredivost privatnog vlasništva i neriješeni vlasnički odnosi sprječavaju da riješe neke od vidljivih gradskih raka rana, prije svega u starom dijelu grada. Pa umjesto pravog, dolazimo ili do alibi rješenja kao što je obijanje u daske nekad reprezentativnih gradskih građevina, ili do nikakvih, uz poslovičnu politikantsku lakoću izgovaranja najobičnijih laži “kako su pregovori s potencijalnim investitorima u tijeku, i u dogledno vrijeme će sve biti riješeno.” No kad lokalna politika dobije neočekivanu priliku da neke stvari pomakne s mjesta opet se ništa ne pomakne s mjesta. Betonsko ruglo na Korani se, zbog dugova tvrtke vlasnika našlo na dražbi i bilo je za očekivati da će visoka početna cijena biti prepreka potencijalnim kupcima. Ali kad je po slovu zakona cijena pala ispod povoljnih deset milijuna kuna, gradska se uprava našla u nevoljama jer se na zadnju dražbu nije javio nitko, a oni su samo par dana prije rekli kako imaju sigurnog investitora- kupca.
Poučen činjenicom da je ispao nevjerodostojan, nakon što je ovih dana napravljena nova procjena ruševine “Korane” koja će mogućem investitoru omogućiti da je kupi za 5 milijuna kuna, gradonačelnik Jelić više ništa ne obećava, sada se ograđuje demagogijom i izgovorima. De facto ističe bijelu zastavu predaje po tom važnom gradskom pitanju. Možda je istinita javna gradonačelnikova tvrdnja da grad nema zakonsku osnovu da pomoću kredita preko države sam postane vlasnik “Korane”. Ali, da stvarno postoji volja da se problem riješi, Gradu s proračunom od 180 milijuna kuna to ne bi smio biti problem. Uostalom, Grad Karlovac kao jedinica lokalne samouprave ima dugu tradiciju zaobilaženja “zakonskih osnova”; sjetimo se samo kako su na kredit kupljeni reflektori za NK Karlovac koji su, usput rečeno, koštavši 5,5 milijuna kuna bili skuplji nego će koštati vrijedno zemljište s hotelskom ruševinom! Dakako, nitko ne očekuje od Grada da kupi hotel na slijepo, bez analiza, ali i to pokazuje kako se ova administracija ne razmišlja unaprijed. Umjesto besmislenih brendizacija, nebrojenih studija, projekata revitalizacija koji se nikad neće ostvariti, Grad je već morao imati studiju koja bi konkretno ukazivala pod kojim uvjetima se Gradu isplati kupiti hotel, opcije dugoročnog unovčavanja kupovine, povezivanja s vječitim projektom bazena…Umjesto toga, nakon što je par dana prije lokalnih izbora HDZ objavio da je hotel prodan, pa novih laži kako Karlovac ima sigurnog kupca na dražbi, gradonačelnik defetistički zaključuje nakon zadnje procjene “da se boji kako će hotel još dugo ostati kakav je ako se nitko ne javi.” I nikom ništa.
Dobro, uzmimo da je hotel prekrupan zalogaj i preveliki izazov za limitiranu gradsku administraciju, ali plakat ćemo sutra ako u svom zimskom snu Grad ne reagira na manje krupni zalogaj, ali za Karlovac trenutno možda još važniji slučaj. Naime, identičan slučaj s “Koranom” ponavlja se sa zgradom kina Edison koje se našlo na javnoj dražbi pod Odluci općinskog suda, nije ni važno zašto, nego za koliko i koje to opcije Gradu otvara. Ako se dogura do treće dražbe ova bi se vrijedna nekretnina u strogom centru grada mogla kupiti za tričavih 2,5 milijuna kuna. Edison bi bio idealno mjesto za ono što Karlovcu kronično nedostaje, kao jedan veliki klub za mlade i kino dvorana koja čak ne mora preživjeti u trenutnom obimu, Karlovcu možda ne treba dvorana od 500 sjedala, već manja, ali to je već pitanje za kasnije. Prošlotjedna navala na kino predstave povodom 92. rođendana kina pokazala je da postoji glad i potreba za kinom, sad još “samo” nedostaje politička volja da se ovaj dar s neba, odnosno iz Općinskog suda, pokuša iskoristiti.
Edison bi mogao postati dom mladih rock bendova, raznih udruga i naravno Kinokluba koji je zaslužio i da ga vodi. Osim što bi dugoročno riješio pitanje kina i centra za mlade, Grad bi za relativno mali novac mogao ispraviti i jednu povijesnu nepravdu, banditskog pretvaranja jedne važne institucije u društvenom vlasništvu u privatnu imovinu.
I ovaj put nam gradonačelnik ne može prodavati priče o zakonskim nemogućnostima. Pa, 2,5 milijuna kuna je fleksibilnost proračuna od nešto više od 1 posto. Evo i konkretnih prijedloga; milijun kuna (! ) predviđenih za izradu projektne dokumentacije Trga bana Jelačića i 1,1 milijuna kuna za vreću bez dna Hrvatski dom predviđenih u proračunu odgoditi za bolja vremena i već smo blizu cijene gradu vrijednog Edisona. Gradska uprava to može, samo mora pokazati stamenu odlučnost kao što je, recimo, pokazala u namjeri da raskine poslovni ugovor i prekine potencijalno dobar projekt s tvrtkom koja je započela graditi kamp na Korani. Bila je toliko odlučna i determinirana da je mrtva-hladna “iskeširala” 7 milijuna kuna javnog novca za odštetu. U usporedbi s tim, cijena Edisona se čini kao prava sitnica.