Poštovani čitatelji, od danas KAportal uvodi novu rubriku u kojoj ćemo, kao u retrovizoru, pogledati što su karlovačke novine pisale u prošlosti. Za razliku od popularne “Karlovačke škrinjice”, KAretrovizor bavit će se događajima u proteklih nekoliko desetljeća, a objavljivat ćemo ga jednom tjedno. Svi tekstovi objavljeni u KAretrovizoru moći će se pronaći pod rubrikom Mozaik.
Od objave teksta kojeg smo izabrali kao prvog u rubrici “KAretrovizor” prošlo je 46 godina, no čini se kao da se povijest ponavlja. Političke strukture se zovu drugačije, nema kafića nego gostionica, nema klubova nego barova, kriza je kriza, samo što ovdje autor teksta s početka 1966. u Karlovačkom tjedniku pojmu krize daje novo značenje u smislu krize plesa u Karlovcu! Karlovac danas ima kafiće, ali nema omladinski klub ni u 2012. godini. Današnji mladi protiv toga se sami marljivo bore velikom kreativnošću i organizacijom brojnih događanja, no kada je u pitanju odnos Grada omladina iz 1966. tu je čak bila i u maloj prednosti; imali su Hrvatski dom.
“Ukleti” bar, Karlovački tjednik, 13. siječnja 1966.
“Savjet za prosvjetu i kulturu općine preporučio je nedavno karlovačkim srednjim školama da ne dozvole svojim učenicima odlazak na ples u bar. Kažu da su česta fizička obračunavanja glavni razlog ovoj preporuci, a u Udruženju muzičara, koji je bio organizator tih plesova trde da ispada nije bilo, Nakon te odluke pokušalo se s organizacijom plesa bez naziva “omladinski”, ali ugostitelji su odbili da dadu prostoriju koja se zove bar. Ovaj naziv je veoma nesretan i možda jedan od razloga što je Savjet navelo da donese spomenutu odluku. Prije bi se moglo reći da je to dansing, a ne bar, jer nije sve bar što je slabo osvjetljeno. No ostavimo ugostitelje da sami razmisle o tome i ne kažu kako se opet miješamo u njihove poslove.
Bilo kako bilo, omladina u Karlovcu ostala je uskraćena i što se tiče plesa preostaje im jedino Hrvatski dom. Ovog puta, uostalom a i ranije je bilo sličnih slučajeva – najlakše je bilo nešto zabraniti i na tome ostati. Kriza u kojoj se, što se tiče plesa i ostalih vrsta razonode, nalazi omladina u našem gradu ne nastoji se riješiti. Barem se u tome ne vide određeni koraci. Suvišno je ovdje, po ne znamo koji put ponavljati što nedostaje. U Karlovcu s kojeg god se mjesta pogleda može se vidjeti najmanje tri gostionice, a društvene prostorije za omladine mogu se tražiti po cijelom gradu bez uspjeha. Neće li ovakvo gledanje na probleme koje mladi imaju početi jednog dana da nam se sveti, ako to već nije počelo?”
Pripremio Tihomir Ivka