Navodno ksenofobni tekst o Romima uzbudio je karlovačku,
hrvatsku, a kako je većina hrvatskih novina zapravo hrpa nemuštih
senzacionalističkih tabloida, vjerojatno i svjetsku, a bogme i
javnost na nedavno otkrivenim planetima koji sliče na Zemlju.
Ksenofobija. Novootkriveni hrvatski fenomen. Jelda?
Slučaj se prati na tipično hrvatski način: umjesto da novinari
potraže statistike o kriminalitetu među Romima, o uklopljenosti u
hrvatsko društvo, da progovore o jako žalosnom stanju našeg slabo
postojećeg internet-zakonodavstva (osim ACTA koju gura
predsjednik države), da se zamislimo nad ovim društvenim
fenomenom i upitamo kako sve to izgleda u svjetlu ulaska HR u EU,
imamo stihijsko praćenje zbivanja samo kada netko negdje
(policija, državna tijela ili udruge) prorominja nešto o tome.
Nema intervjua s autorom (jerbo vele da ih šalje u rodno mjesto),
nema izjava «dužnosnika», posvemašnji muk. Upit gradonačelniku.
Upit županu. Ili, upit ministru, da koga vraga radi policija.
Ali, to je zabranjen potez…
U isto vrijeme na stadionima huču crncima i latinosima, bacaju im
banane. Iz medija je misteriozno nestao projekt izgradnje centra
za azilante («kaj buju nama ti probisveti»). U komentarima na
internet portalima ne da je sveprisutna ksenofobija, nego
otvorena mržnja i haranga na Srbe, Cigane, Klingonce, Komunjare,
Pedere, Lezbače, you name it. Nema čega nema, ponuda je u
Hrvatskoj izdašna. I zviždači su sasvim legalno progonjeni i to
od strane države, sasvim neometano, nitko se ne žali i ne zgraža.
Ne vraćaju ih na posao, olajavaju, prikazuju luđacima.
A primiti se komentiranja o pažljivo poticanom vađenju povijesnih
prijepora na relaciji partizani-ustaše-četnici, te njihovoj
organiziranoj primjeni na javnost, dok se u pozadini mirno
pljačka, značilo bi proliti opet more tinte.Tu ima više desetaka
fobija.
Zbog ksenofobije prema ulagačima u Hrvatskoj, Čačić je eto primio
ljubavno pisamce od nikog drugog doli 27 zemalja EU. Kažu da su
investitori progonjeni poput prvih kršćana. I bacani hrvatskim
korumpiranim lavovima. Zna se već dugo da se za otvaranje radnih
mjesta u Hrvatskoj traži mito iz političkih struktura. Mitologija
plus ksenofobija.
I zato smo nezaposleni kao nacija. A proganjaju se i ti
nezaposleni. Ako ne prihvate bilo što sa burze, mogu biti
izbrisani. Koja je to tek ksenofobija!?
Zatim, ksenofobija na sve koji su dužni državnom proračunu.
Zamislite, umjesto poboljšanja trulog sustava, Vladi je na pamet
samo pala ideja o objavi dužnika. Pa će zato mijenjati zakone. A
ono o čemu se u Hrvatskoj nikada nije raspravljalo je ovo: ako si
bio dužan proračunu, nisi mogao zatvoriti firmu, sve dok ne
platiš taj dug. A na dug su stavili kamatu kao i oni koji
oglašavaju kredite bez jamaca na stupovima i zidovima po gradu.
Koji se ilegalno bave bankarskim poslom, ali to policija ionako
nikada nije istraživala. Zelenašenje je bila normalna djelatnost,
kao da imaš birtiju ili butik. I zelenašenje države isto tako.
Mnogi siroti obrtnik (naravno, tu je bilo i onih drugih koji su
manipulirali firmama i porezima, ali oni su nedodirljivi) nije se
izvukao iz začaranog kruga dug-kamata-nemogućnost zatvaranja
firme–rast duga, a sada bi se objavljivala imena. Hoće li se
objaviti imena onih koji su stvorili tako mudra pravila igre,
prekrasne zakone, u kojima se mudra nam država, kao i njezino EU
pravosuđe pravila luda kada je poduzetnik trebao naplatiti
legalne račune, i pokazivala mišiće kada je u ozračju državno
generirane korupcijetine trebalo ovršiti nepodobne? Jerbo se PDV
morao platiti odmah, a u naplati računa nek ti pomognu dragi
Bogek i uprava vodovoda. Dok se istovremeno podobnima, sada to
znamo, opraštalo goleme dugove i kamate državetini. Ajmo, dečki,
imena, kaj se čeka Liniću?
Onda, razmotrimo globalnu i rvacku ksenofobiju na sirotinju.
Uspješan si samo ako imaš, jesi jer imaš, važno je imati, a ne
biti. U sirotinju spadaju naravno i penzioneri, osim onih sa
povlaštenim mirovinama i lažnih branitelja, koji su nedodirljivi.
Sirotinji se kaže: vi ste neuspješni. Vi ste sami sebi krivi.
Ružni ste, prljavi, zli. Mi vas ne trebamo. Vi niste dio naše
neoliberalne europske Hrvatske. Vi ste relikt socijalizma, nad
kojim se mi, višedesetljetni nositelji Partijskih knjižica
zgražamo. Mi smo se snašli, a vi koji niste, otkantajte. U
skokovima.
Ksenofobiji su izloženi i korisnici toplane (gdje piše da voda
koju vam isporučujemo mora biti topla), urbane njuške (kaj, vi bi
kino, nemre grad kupit kino, osim toga baš smo sljuštili sedam
milja na nepostojeći bazen, uostalom, grad nemre kupit ni hotel,
iako je suvlasnik jednog drugog), građani u cjelini (primjera
koliko hoćeš). Hrvatska je postala uvreda zdravom razumu.
Šamarčina intelektu. Alat: ksenofobija naša svakodnevna. Svuda.
Za koju nitko ne odgovara. A problem je naravno u napisu na
portalu planinarskog društva, gdje je tekst stajao nezapažen dok
ga netko iz sasvim određenog razloga i planski, nije pustio u
moćnije medije, koji su tu navodnu ksenofobiju prenijeli javnosti
do zadnjega zareza i svakog krivog «č» i «ć». I tko je to onda
širio ksenofobiju? Autor? Štrumfovi? Westboro Baptist Church?
Chuck Norris?
Nakon svega, i umjesto nekog konačnog zaključka, završio bih
tužnim vicem. Anketiraju političari građane, da kome je najteže u
Hrvatskoj. Penzionerima? Nezaposlenima? Sirotinji? Glumcima?
Čistačicama? Mljekarima? I dolaze do jednog starog novinara,
sporadičnog piskarala, a on im veli: «Pametnima. U Hrvatskoj je
najteže pametnima.»