Piše Ivana Francisković
Nevjerojatno.
Tri čokoladice za cijenu dvije. Posebna akcija na gazirane sokove, slikovnice i tampone na svim kioscima. Od sada tosteri i glačala kao redovna ponuda u svim poštama. Instant kava i priručnik Kako postati serijski ubojica, samo danas, uz vaše dnevne novine.
Senzacionalno.
Kila carskog mesa ovaj tjedan jeftinija za jednu kunu! Preživite mjesec uz naše cijene! Hranite se zdravo s našom posebno povoljno ponudom zamrznutih gotovih variva. Uz to, ako ste umirovljenik, sutra do deset ujutro očekuje vas popust od čak deset posto! Samo kod nas kupite dječji romobil na čak dvanaest rata za neprimjetnih dvadeset kuna mjesečno! Uz to, pošaljite nam sto tisuća poruka i osvojiti ćete vrijedni sokovnik.
Za minus na Vašem računu, povećani iznos telefonskog računa, stres, depresiju, probavne probleme, eventualne kvarove i prazan novčanik – mi ne odgovaramo.
Inače, ako ste ovih dana među onima koji se pitaju kako je moguće da jedan trgovački lanac odjednom pokrene mobilnu mrežu, otvori benzinske pumpe, a u bližoj budućnosti vjerojatno i low-budget letove – odgovor je jednostavan: mi smo mu to omogućili.
Naravno, i neke druge okolnosti su tu odigrale svoje, ali činjenica da smo posljednjih godina vrijedno trošili, urodila je plodom – ne samo za njega nego i za nas: sad imamo čarobnu plavu karticu s kojom možemo sakupljati bodove gdje god poželimo, uskoro i na javnom zahodu.
Ali, to nije sve! Svaka kupovina iznad stotinu kuna, donosi pet dodatnih bodova. Vrijednih bodova, s kojima možemo kupovati još, još, još…
Nevjerojatno, senzacionalno… baš. Nedavno sam čula jednostavnu rečenicu: ako u našim životima želimo nešto promijeniti, prije toga moramo naučiti prepoznati naše stvarne potrebe. Jednostavno i zvuči lako, ali… kad se nađemo usred velikog trgovačkog centra, odjednom sve postane potrebno. I za sve što kupimo sposobni smo u sekundi pronaći dobar argument, kojem ni najbolja porota ne bi pronašla baš ništa sumnjivo.
No, okrenemo li se oko sebe, primjetiti ćemo bezbroj nepotrebnih stvari. U neka davna vremena, ljudi su bili sretni i s jednim parom cipela i s nedjeljnom porcijom mesa na stolu. Ako su imali dva para cipela i obrok mesa više od jednom tjedno, mogli su se smatrati bogatima. A danas? Niti sa dvadeset pari cipela i s mesom za doručak, ručak i večeru, nećemo biti bogati. Naprotiv, možemo kupovati koliko god hoćemo, a samo ćemo biti sve dalje i dalje od onog malenog postotka bogatih. O sreći da i ne govorimo. Naravno, lijepo je što više ne trebamo naokolo hodati u dronjcima, što nam prehrana nije jednolična, što imamo zdravstvenu zaštitu, mogućnost obrazovanja i putovanja svijetom… sve su to dobre strane suvremenog života. Međutim, sve nas te dobre strane vrlo lako mogu odvući u pretjerivanje, prije nego to uspijemo i opaziti. S druge strane, u potrebi za otporom prema negativnim obilježjima današnjeg društva, također možemo pretjerati – tako je sve više pojedinaca pa i skupina koje se s prezirom odnose prema materijalnom svijetu. Prezir, čak i opravdan, teško je primjenjiv na društvo u cjelini, a konačno, pitanje je koliko je opravdano nešto što postaje opće pravilo.
Što onda učiniti, kako biti promjena?
Najveća sloboda koju danas imamo smo upravo mi sami: mi, a ne drugi, možemo i trebamo biti izvor naših potreba.
Potrošnja jača kapitalizam, koji je na neki način, također – proizvod. Svakom je proizvodu potrebna reklama pa smo tako svakodnevno i gotovo neprestano bombardirani reklamama kojima se manje-više uspješno, utječe na naše želje i potrebe.
No, prije nego okrivimo prljavi, manipulatorski kapitalizam za minus na svom računu, sjetimo se da smo još uvijek ljudi i da imamo mozak. U taj mozak nam, na sreću, za sad još nije ugrađen čip koji nam oduzima mogućnost samostalnog razmišljanja. Još uvijek možemo birati, samo si rijetko kad dopuštamo taj luksuz.
Ako još jednom pogledamo oko sebe, vidjeti ćemo da među svim onim nepotrebnim stvarima, ima onih koje su korisne i potrebne nekome drugom. Jer, kapitalizam u svojoj dinamici – ponekad oduzima, a ponekad daje. Kad daje, onda je zbilja dobar: sposoban je sve učiniti dostupnim, od odjeće preko stanova do dalekog svijeta. Kad oduzima, onda to čini vrlo okrutno: gasi industriju, dijeli otkaze, šalje na cestu..
Ako već ne možemo bez novca, učinimo ga onda vrijednijim i tako pokušajmo aktivnije sudjelovati u stvaranju bolje slike društva. Prije kupovine razmislimo o tome što nam je stvarno potrebno. Onome što imamo, a nije nam potrebno, dopustimo da pomogne nekome drugom. Pođemo li od sebe i svojih potreba, učiniti ćemo nešto dobro ne samo za svoj račun nego i za okoliš. Jer, previše je toga što kupujemo putovalo mjesecima i kilometrima do nas. Za što? Za to da nakon nekog vremena postane otpad na našim smetlištima?
Zato, hranu, ako je nemamo mogućnosti proizvesti sami, kupujmo od lokalnih proizvođača, isto vrijedi za odjeću, obuću, poklone… Gotovo posvuda ima buvljaka, grupa za razmjenu, radionica na kojima se može naučiti korisne vještine…mogućnosti da budemo aktivni, da budemo promjena, ima bezbroj pa vrijedi pokušati. Jer, kapitalizam se neće promijeniti zbog našeg prezira prema njemu, ali bi se mogao promijeniti zbog načina na koji sudjelujemo u njemu.
A kad se to dogodi, to će biti nevjerojatno, to će biti senzacionalno.