Već i neobavezno listanje starih novina iz vremena dok su sjećanja na 2. svjetski rat još bili svježi, a maniri još daleko od civiliziranih, odaje dojam kako su se obični ljudi lakše, češće i na brutalniji način međusobno obračunavali. Tim stvarima se u medijima pažnja nije posvećivala kao danas, gurane su daleko od naslovnih stranica i uglavnom opisivane šturo, ali slikovito u nekoliko redova. A bilo je svega, masovnih tučnjava, maloljetničkog nasilja, prekoračenja nužne obrane, obiteljskog nasilja zbog čije bi brutalnosti danas cijela nacija bila na nogama. Spektar sredstava napada su rijetko bile šake (ili to novine uopće nisu bilježile), radili su kolci, noževi, motike, batine, duplenke i pištolji. I to ne samo među neukim pukom, bilježe se potezanja noževa i među intelektualcima kao što je bilo u slučaju kad je poslije svađe veterinar Vladimir Terzić ubio apotekara Maksa Skušića.
U nekoliko slučajeva spomenuti su sukobi na ulici koji su iz verbalnog (uglavnom u pijanom stanju),prerastali u sukobe s tragičnim posljedicama jer bi na kraju netko potegnuo pištolj. U novinskim izvještajima tog doba nikad se ne propituje činjenica otkud civilima koji šeću gradom pištolji. Možda je to u to doba bilo normalno.
Izabrali smo četiri slikovite crtice iz “sudskih vijesti” Karlovačkog tjednika iz razdoblja 1953. i 1954. godine koje, osim što dobro ilustriraju gore rečeno, ukazuju da se i sustav relativno blagim kaznama prilično benevolentno odnosio prema nasilju.
“Većina rasprava u zadnje vrijeme u dvorani Okružnog suda vodi se oko tučnjava i nemilih obračuna. One su različite samo utoliko što svaka od njih nosi “vlastito” sredstvo napada i obrane, ali su po prilici motivi isti. Tako je Marija Vučić iz Sv. Jakoba kod Ogulina izabrala za “svoje sredstvo” napade na Katu Vučić – motiku. Kada je optužena bila opomenuta od sina oštećene – zašto prekopava njihovu među u bašti, ova je na to udarila Katu motikom po glavi i napravila rez na koži dugačak 16 cm. Za počinjeno djelo Marija Vučić osuđena je na šest mjeseci zatvora i naknadu štete od 16 000 dinara.”
“Ovih dana odgovarao je pred Okružnim sudom u Karlovcu, zemljoradnik Vrane Josip iz Rečice, star 59 godina. 30. rujna 1953. godine prigodom uvođenja njegove šogorice Vrane Magde u posjed njenih nekretnina, taj je opaki starac nastojao, da na svaki način omete rad službenih osoba, koje su izašle na teren da taj posao obave. U bijesu gramzljivca i sebičnjaka prijetio je svojoj rođaci, da će je ubiti i konačno, sa dva metra dugim kolcem nasrnuo na nju. Jednim udarcem po glavi, a drugim po ramenu oborio je Magdu na zemlju. Rana na tjemenu, 8 centimetara duga bila je vrlo opasna. Zbog olakotne okolnosti, starosti i slabog zdravlja, osuđen je samo na jednu godinu strogog zatvora.”
“Pred okružnim sudom odgovarao je Nikola Opačić iz Generalskog Stola, zbog toga što je poslije svađe sa svojom suprugom Bojom Opačić trgao pištolj i opalio u nju nekoliko metaka. Na sreću, povrede koje je Boja Opačić dobila na glavi i ruci, nisu bile opasnije naravi. Sud je osudio Nikolu Opačića na dvije godine strogog zatvora.”
“Stevan Radović, zemljoradnik iz Dugog Sela u kotaru Vrginmost, živio je dulje vremena u netrpeljivom odnosu sa svojom snahom Sofijom Radović. Često su se oni svađali. Ali jedne večeri moglo je zbog svađe doći i do ubistva. Stevan je ušao u sobu svoje snahe s namjerom da je liši života. Kada se privukao do njenog kreveta, gdje je ona spavala, podigao je sjekiru i udario je dva puta po glavi i nekoliko puta po tijelu, nanijevši joj nekoliko teških ozlijeda na glavi i tijelu. Radovićka je dobila potres mozga, a kao trajnu posljedicu iznakaženost. Ovaj zločinac odgovarat će za pokušaj ubojstva pred narodnim sudom.”
Pripremio Tihomir Ivka