Nakon karlovačkog predstavljanja svog programa, kandidat za predsjednika HDZ-a i favorit karlovačkih i županijskih HDZ-ovaca Tomislav Karamarko odlučio je novinarima više ne dozvoliti da budu prisutni tijekom razgovora sa svojim stranačkim kolegama i za vrijeme postavljanje njihovih pitanja, već samo uvodnom dijelu. Razlog je, kako su iz Karamarkovog stožera objasnili novinarima u Rijeci, “problemi s novinarima u Karlovcu”.
Preksinoćni posjet Karamarka karlovačkom HDZ-u, ne ostavlja nikakve sumnje za koga će glasovati karlovački delegati na predstojećem saboru HDZ-a. Isto tako, nema nikakve sumnje da je prvi karlovački HDZ-ovac Damir Jelić imao dobar nos jer se već za klimaksa sukoba s Brankom Vukelićem – a ima tome skoro dva mjeseca – pričalo kako podržava bivšeg ministra policije. A u to vrijeme Karamarko je bio apsolutni autsajder iza aktualne predsjednice Jadranke Kosor, Darka Milinovića pa i Domagoja Miloševića.
međuvremenu, gdje god bi se Karamarko pojavio, organizacije HDZ-a su kolektivno prelazile na njegovu stranu, čak i tamo kad bi predsjednici bili čvrsto uz nekog drugog kandidata. Taj fenomen je dobro objasnio Darko Milinović nakon što je na Karamarkovu stranu stao i Božidar Kalmeta. “Dobio je ponudu koju nije mogao odbiti” – zaključio je Milinović bez pojašnjenja. Podrazumijeva li ponuda koja se ne može odbiti obećanje visoke funkcije ili je ovaj bivši šef tajnih službi i policije poput J. Edgara Hoovera skupljao dosjee svojih viđenijih stranačkih kolega i iskoristio ih kao sredstvo uvjeravanja u zgodnom trenutku, ili je riječ o kombinaciji prvog i drugog, to vjerojatno nikad nećemo saznati. Nije niti važno u konkretnom karlovačkom slučaju, važno je da je Jelić, baš kao Branko Vukelić nekad davno u slučaju Sanaderova uspona u stranačkoj hijerarhiji, riskirao i očito pogodio. Ako Karamarko postane predsjednik HDZ-a, Jelić će postati jedan od potpredsjednika stranke, a kad jednog dana za 4, 8 ili 12 godina preuzmu vlast, Jelić će gotovo sigurno biti ministar.
A ostali? Karamarkovo ukazanje u Karlovcu praćeno je od prisutnih članova poslovičnim oduševljenjem, da ne kažemo udvorništvom i jasnim stavljanjem na raspolaganje Karamarkovom povratku izvornom tuđmanizmu. Nema veze što tu ima nekih sitnica koje se ne poklapaju s retuđmanizacijom, od Karamarkova “druženja” s Mesićem kojeg Tuđman tamo negdje od 1993. nije mogao smisliti, preko pogleda na privatizaciju, izručenja generala, do ideoloških diskrepancija u pogledu antifašizma i podjele Bosne. Zapravo, u HDZ-u je sve po starom; stara “božanstva” kojima se klanjalo do jučer ekspresno su bačena u blato, poskidana s istaknutih mjesta na zidovima stranačkih prostorija, a nova se nekritički obožavaju. Tako je i s Karamarkom. Do neke nove prilike.
KAportal.hr