Sudeći po nizu tekstova kroz niz godina u lokalnom glasniku, radnom čovjeku- samoupravljaču od utjecaja trulog Zapada, klasnih neprijatelja, nacionalizama i drugih ideoloških devijacija, veći je neprijatelj bio alkohol. Šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina potrošene su mnoge stranice kako bi se uvjerilo javnost i ljude da alkohol nikome ne donosi dobro, osnivani su klubovi liječenih alkoholičara, održavani okrugli stolovi, otvarali novi zdravstveni kapaciteti kako bi se prevenirale, ili barem sanirale posljedice alkoholizma.
Liječnici su isticali kako se teško boriti protiv alkoholizma u narodu gdje vrijede poslovice, kako se pisalo, “drž’ se pipe ne boj se gripe” i “čep se čepom izbija”. Na stranicama starih Tjednika navodili su se drastični primjeri radnika koji previše piju. Na primjer, o pijanom radniku koji je uništio desetak metara skupe tkanine u Pamučnoj pa je na sjednici općinskog izvršnog vijeća predložena mjera zabrane točenja alkohola ujutro u ugostiteljskim objektima, a gostiona “Šangaj” s radnim vremenom od 0-24 isticana kao jedan od glavnih generatora alkoholizma među radnicima. U tvornicama su se poslovođe i direktori jadali kako im je pijanog čovjeka teško uvjeriti da nije u stanju takav raditi, pa se znalo dogoditi da je u “Jugoturbini” i milicija morala udaljavati pijane radnike s posla. A da je bježanje od grube stvarnosti uz pomoć alkohola bio stvarno ozbiljan problem govore i neki statistički podaci iz prijelaza 60-ih u sedamdesete godine. 1970. godine u Hrvatskoj je bilo 200 tisuća registriranih alkoholičara, od toga u Karlovcu 2 tisuće. Samo u dva mjeseca 1970. godine na psihijatriji karlovačke bolnice umrlo je 8 osoba u delirijum tremensu! Podatak iz 1969. godine da je od 347 prometnih nesreća u njih 200 uzrok bio alkohol, također govori o težini problema.
Od suhoparnih tekstova opasnostima alkoholizma u socijalizmu, kao ilustraciju na karju smo ipak odabrali jedan živopisniji iz ljeta 1971. godine, anketu među karlovačkim konobaricama na temu kakvi su Karlovčani za šankom.
“Konobarice o Karlovčanima”, Karlovački tjednik, 22.srpnja 1971.
U ove ljetne dane kad su žege pritisle zemlju i sparine ispunile zrak , posjetili smo nekoliko ugostiteljskih objekata u koje svraćaju mnogi Karlovčani da rashlade osušeno grlo. Željeli smo, pitajući i razgovarajući sa ženskim osobljem u tim lokalima, saznati nešto više o našim sugrađanima.
Mira Idunjić (Caffe “Sport”, popularno nazvan “Kod Miloša”):
– Teško je govoriti o takvim stvarima, posebno zato što ja nisam stara Karlovčanka. Ipak mogu reći da je moje mišljenje o Karlovčanima veoma dobro, jer se kao gosti ponašaju u granicama dobrog vladanja. Nije se dešavalo da se neki od gostiju – konzumatora alkohola – ponaša nepristojno. Naravno, ima izuzetaka, no to mi ne predstavlja neke probleme. Nije se dešavalo da mi netko od posjetilaca lokala udvara, jer sam i najmanji takav pokušaj odbila na početku, a jedan razlog više je i moje ponašanje prema gostima. Većina posjetilaca ne pije mnogo.
Marica Vučinić (Gostionica Klarić):
– Karlovčani su kao i svi ljudi. Ima ih svakakvih – i dobrih i loših. Kad bih vršila i neku podjelu, mladići su neozbiljni i vedri, dok su stariji ozbiljniji i manje bučni ali sve je to u normalnim okvirima. Nekih ispada i lomljava nema, bar ne ovdje. Osobama u pijanom stanju nije dozvoljen pristup a koji se ovdje napiju, na lijep način bivaju udaljeni. Karlovčani ne piju velike količine alkohola. Dešava se, čak vrlo često, da mi gosti udvaraju. Događa se to gotovo svaki dan po nekoliko puta. To su razna dobacivanja, ali ima i ozbiljnih ponuda. Imala sam i ponuda braka (od jednog rastavljenog čovjeka kojeg inače poznajem). Bio je dugo uporan, no nakon što sam ga odbila – prestao je. Starosna dob udvarača je od 20 do otprilike 50 godina.
Radmila Višnjić (gostionica Višnjić – Autobusni kolodvor):
– U moj lokal uglavnom navraćaju putnici – prolaznici da ugase žeđ, a ono nešto malo Karlovčana koje ugostim ponašaju se korektno. Moje mišljenje o njima je sasvim dobro. Karlovčani piju malo i uglavnom za osvježenje.
Dragica Bajić (Stara Korana)
– Imam veoma loše mišljenje o Karlovčanima. Naročito o mladima. Razbijaju. Bježe, a da ne plate. Vrijeđaju. No, ima i pristojnih i poštenih ali, to su iznimke. Nema mnogo Karlovčana koji piju mnogo. Ali zato ima dosta onih koji se okupljaju i razbacuju – a ne troše. Dešavalo se da mi neki od gostiju udvaraju. Na razne načine. No ja ne dozvoljavam da mi se na radnom mjestu pristupi. Dobila sam i bračne ponude, ali na to nisam obratila pažnju, jer sam preozbiljna djevojka a da bih pazila na takve izjave.
Duška Kulunđić (Ljetna bašta JNA)
– Karlovčani su pristojni ljudi i nema poteškoća s njima. naravno da postoje izuzeci ali s njima uspijevamo izaći na kraj tako da se naposljetku sve dobro svrši. Mladež mi je draža od starijih jer je i bolja i poštenija. Tu i tamo dogodilo bi se da mi netko udvara, ali s tim sam lako izlazila na kraj. Upornije jednostavno ignoriram.
Pripremio Tihomir Ivka