Kad se ide na ovakav put treba se pripremiti da mnoge stvari neće ići onako kako je planirano, ali u našoj poljskoj putešestviji sve je krenulo naopako već na samom početku.
Murphy nas je opet pomazio… Niti su kamperi onako lijepi i blistavi kao u brošuri, u ovom dijelu Europe valjda je ledena kiša u lipnju potpuno normalna stvar, dok ceste i nisu toliko loše, na najvećem dijelu su široke više metara i imaju crtu po sredini.
Nakon što smo ukrcali stvari i pozamašne količine Karlovačkog, zahvaljujući našem navigatoru na preuzimanje kampera u Ljubljani zakasnili smo dva sata, pa smo odlučili vjerovati GPS-u. On nas je već prvog dana iznevjerio više puta, prvo je ovu spravicu ljupkog glasa u Beču iznenadila prometna nesreća i zatvorena zacrtana ruta, a onda nas je ničim izazvan “provozao” kroz češka sela iz filmova Jirí Menzela.
Uradi sam
Oba naša kampera su, po riječima tete Špele koja ih iznajmljuje, već bili u Poljskoj i upravo stigli, te čekaju samo nas desetoricu da bi se ukrcali i konačno krenuli. Već u Austriji smo shvatili zašto nas je posebno upozorila na prozore koje, kaže, “ne pokriva kasko” i koje treba posebno paziti, u prijevodu “bolje ne otvarati”. Na onom luksuznijem koji i košta nešto više prozor na nosu kampera je u naletu vjetra odletio u polje, a naša se susjedna ekipa vjerojatno pozdravila s par stotina eura ostavljenih u pologu. Slučajno je prozor bio pojačan sa salotejpom pa smo na sličan način, s kartonom i najlonom zakrpali i rupu koja je ostala. Kiša koja nas je noćas putem pratila sve do Wroclawa nije uspjela probiti ovu “uradi sam” majstoriju. Zbog gubitka prozora malo nas je utješila odlična rakija navijača iz Osijeka koji su se u Poznanj uputili kombijem. Njihov šofer, stariji gospodin, rekao je da se potpuno pouzdaje u navigaciju. Poslije ih više nismo susretali.
Kako smo u polasku kasnili par sati, te lutali češkim Zagorjem, u hladnu, tmurnu i kišnu Poljsku smo ušli u noći, umorni i pospani. Autokamp uz jezero Boskowie čije smo slike s oduševljenjem gledali na internetu i zacrtali na našoj karti kao prvu destinaciju ostao je ono što je za nas i bio – crveni balončić na Google Mapu. Plažu s lijepim Poljakinjama i odbojkom na pijesku iz slike na reklami zamijenili smo benzinskom pumpom dvadesetak kilometara prije Wroclawa. Prednost kampera je upravo u tome što smo ipak uspjeli malo odmoriti. dok nas nitko nije uznemiravao, niti policija niti kamiondžije koji su u misiji ubijanja oka također s nama dijelili parking.
Zabava na trgu
Kao nomadi nemamo WI-FI i ostale blagodati modernog doba, no ipak smo se nekako uspjeli prištekati na struju da bi s par riječi opisalo što se događa i ovdje na sjeveru. Poznanj, grad nešto manji od Zagreba, ugostio je velik broj hrvatskih navijača kojih je po slobodnoj procjeni bilo možda i dvadesetak tisuća. Koja je to masa jučer se moglo vidjeti na glavnom trgu Stary Rynek. Kružni centralni trg s impozantnom gradskom vijećnicom uoči utakmice s Italijom bio je doslovno okupiran kockicama među kojima je bio i velik broj Karlovčana. Zabava uz velike količine piva, među kojima svakako treba izdvojiti odličnu Warku iz grada u kojem je odsjela i naša reprezentacija, nastavljena je ispred stadiona i onda je nastupio delirijum u grotlu poznanskog stadiona. U samom Poznanju moglo se popiti i Karlovačko. U tri kafića organiziran je svojevrstan Karlovačko korner. Budha Bar, Liberum Veto i klub Fabrika za hrvatske navijače, ali i za sve ostale Poljake pripremljen je stanadardni Karlovačko asortiman, tako da su grad preplavili rekviziti s imenom našeg grada, dok su i Poljaci mogli vidjeti da i mi Karlovčani znamo raditi pivo.
Osim kockastih zanimljivo je bilo vidjeti i domaćine, navijače Lecha koji su cijelo vrijeme bili prisutni i valjda svojim prisustvom nama davali do znanja da bez obzira na ovu privremenu okupaciju njihovog grada – upravo oni drže sve pod kontrolom. U večernjim satima kad su se kockice malo razrijedile po okolnim gostionicama i pivnicama, ili pak otišle na spavanje, oni su ponovno preuzeli svoj grad. Njih stotinjak okupilo se na trgu i pjevali. Naša mala karavana koja malo podsjeća na onu iz serije “Walking Dead” noć je preživjela a mjesto za odmor opet nije bilo u kampu nego na običnom parkiralištu. Ideja da se parkiramo odmah do stadiona na kraju je ispala više nego dobra. U ranu zoru malo smo iznenadili neke radnike jer je ispalo da smo odsjeli u krugu njihove tvrtke. Nema veze, barem smo uštedjeli koji zlot pa mirno možemo nastaviti prema Gdanjsku. Konačno se kroz guste oblake pojavilo i sunce, tako da – Baltic przybyć, odnosno Baltik dolazimo.
KAportal.hr