Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, pročišćeni tekst broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09) u Članku 24. Stavak 6. eksplicitno navodi: “Tijela koja odlučuju o pravima i obvezama potrošača javnih usluga, moraju osnovati savjetodavna tijela u koja će biti uključeni predstavnici udruga potrošača, a odluke će donositi nakon mišljenja savjetodavnog tijela, na transparentan, objektivan i nediskriminirajući način”.
Lokalna samouprava (u ovom slučaju Gradsko vijeće) ne da ne donosi odluke nakon mišljenja savjetodavnog tijela, na transparentan, objektivan i nediskiminirajući način glede pružanja usluge distribucije toplinske energije, nego nema ni osnovano savjetodavno tijelo, što je imalo obavezu još po prvom Zakonu o zaštiti potrošača iz 2003. godine (Narodne novine 96/2003).
Savjet koji je bio u izrazitom sukobu interesa je osnovao gradonačelnika grada Karlovca 2007 godine, gdje su predstavnici Udruga za zaštitu potrošača bilo samo “maskote” jer je odnos u tom Savjetu bio 2 : 7 u korist trgovaca.
Kako su u tom gradonačelnikovom savjetu predstavnici Udruga za zaštitu potrošača dali ostavke, pravnim tumačenjem se smatra da savjetodavno tijelo nije osnovano.
Tako Udruge za zaštitu potrošača i potrošači iz medija saznaju što im “pakira” Gradsko vijeće na “transparentan, objektivan i nediskiminirajući način”.
Tako potrošačima grada Karlovca nije jasno po kojem javnom natječaju kako to nalažu članci 13 – 18 “Zakona o proizvodnji, distribuciji i opskrbi toplinskom energijom (Narodne novine 42/05, 20/10), a vezano za Zakon o koncesijama (Narodne novine 125/08) je “Nova Toplana” dobila koncesiju.
Točno je da Savjetodavno tijelo lokalne samouprave ne odlučuje niti ne predlaže koncesionara, niti mora dati mišljenje o tome, ali o ponuđenom programu koncesionara itekako. Program budućeg koncesionara direktno utiče na kvalitetu i cijene distribucije toplinske energije, a o tome “nepostojeće” Vijeće za zaštitu potrošača tijela koje odlučuje o pravima i obvezama potrošača javnih usluga (čitaj Gradsko vijeće) ne da nije dalo nikakvo mišljenje, nego ni ne postoji.Nadalje koliko saznajemo iz medija “Nova Toplana” će raditi po principu “Nove Ljubljanske banke” tj. preuzeti će od stare Toplane postrojenja, prostor i ljude i nastaviti raditi.
Teško da će to tako proći, jer stečajni upravitelj će iz stečajne mase prvo namiriti dugove, a to znači da kako ta stara toplana više nema koncesiju prvo će rasprodati postrojenja i građevinske objekte kao i pokretnu imovinu da namiri vjerovnike.
Hoće li to na javnoj licitaciji “Nova Toplana” kupiti “Staru Toplanu” pa nastaviti s pružanjem usluge distribucije toplinske energije na na transparentan, objektivan i nediskriminirajući način?
Koliko mi vidimo za sada je sve ostalo isto glede Toplane, jedino se promijenio direktor (bivši nije ni očitovanjem odgovarao što je Toplanu doveo u stečaj). Ali ima jedna stvar koju “zaboravljaju” svi koji isključuju Udruge za zaštitu potrošača (nezakonito) iz procesa demokratskog odlučivanja, a to je da ulaskom u EU u Hrvatskoj počinju važiti zakoni Europske unije, bilo direktno bilo indirektno.
Što to znači ? Znači da se od 2013. godine s počekom do 3 godine, kao gorivo za zagrijavanje vode u Toplanama neće smjeti koristiti mazut. Time je svaka daljnja rasprava o “Novoj” i “Staroj” Toplani izlišna. Zato nas Udruge za zaštitu potrošača lokalna samouprava tj oni koji odlučuju o javnim uslugama ne “puste ni blizu”, jer bi mi mogli glasno uzviknuti “CAR JE GOL!”