Zašto ti Mladene, iz idealne Centralne, Južne i Sjeverne Amerike pišeš o Karlovcu?
Tako je glasilo pitanje koje se zateklo u mome medijskom prostoru ovih dana. Doista, iako je takvo pitanje za novinara – ovisnika o pisanju nekako besmisleno, vrijedi ga razmotriti i pustiti na stranu sve novinarske sujete i ega. «Because its there» – odgovorio bi planinar Edmund Hillary, prvi osvajač Everesta, koji onako usput nije dozvolio da se u slavi izgubi lik njegova su-penjača Tensinga, zato jer je bio samo Šerpa. A ja ću odgovoriti jednostavno ovako:
Jedna od anegdota kojima su nas učili kao mlade novinare kazuje kako je jedan nadobudni mladi novinar, ne osobito sretan što prati tako glupu i dosadnu stvar kao što je kultura, dobio zadatak da ode na kazališnu premijeru. No, dok je dolazio do kazališta, uočio je da kazalište gori. I izgorjelo je do temelja. Drugoga dana njegove kazališne kritike nema. Urednik ga pita: «Gdje je tekst od sinoć». «Nema nikakvog teksta, izgorjelo kazalište» – reče mladac.
I ja sam u sličnoj situaciji. Tu gdje se nalazim ni Hrvatske ni Karlovca nema niti u tragovima. Ali ja ipak pišem o požaru nesposobnosti, korupcije, nepotizma, lopovluka i svega ostaloga što je zadesilo to područje našeg Planeta. I nikada ne kažem da sam živim u nekom idealnom društvu; Latinska je Amerika daleko od toga, a meni je ipak peru poticajniji ministar Čačić nego neki ministar Ramirez, da se razumijemo. I moj grad, a ne recimo San Pedro Sacatepequez.
Nije žalosno što pišem ja iz daljine, što pišu tisuće na internetu odsvuda, žalosno je što se svaki dan itekako ima što za pisati. Što afere i gluposti pretječu jedna drugu. Recimo, što moraš jednostavno zapaziti kako premijer države, plaćen da štiti nacionalne interese, ne može objasniti kako mu je potpredsjednik osuđivana osoba, koja bi inače morala imati papirek o nekažnjavanju (a uvjetna presuda je presuda i kazna je kazna, iako se ne boravi u pržunu). Kako jadan također ne može objasniti zašto konači po tajkunskim vilama, dok mu se socijalno partnerstvo raspalo k’o grčka ekonomija.
Kako da ne pišeš o tome?
Ili kako u Karlovcu smatraju da je rješenje za grijanje osnutak lažne firme, stvar kažnjiva na velikom dijelu kugle zemaljske, a kod nas perpetuum mobile za rješavanje dugovanja za koja nitko nije i neće odgovarati. Ni politički, ni sudski. Kako je kod nas magično rješenje za spas istih nesposobnjakovića zastara, kako je pravosuđe politizirano isto kao mađarsko, a stara dama EU uživa u tim prizorima na rubu orgazma.
Pa nisam ja već skoro 70 godina u Argentini ili drugdje, u blaženoj emigraciji, «kruhu sa sedam kora» (poslije saznaš od tri grijane garaže, kući na tri kata itd., iako nije svima tako, ali trude se dokazati da jest) eto, pa i ja sam taj čiji su život zakinuli isti ti kradljivi lumeni koji su nama «stavili amove» a sebi «sagradili hramove». Jeste li se ikada pitali, a trebali biste konačno, koliko je vaša privatna kvaliteta života uništena njihovom krađom, koliko imate manje školstva, zdravstva, javnog standarda općenito, a koliko tek gospodarstva, a samo zato jer smo nakon osnutka neovisne Hrvatske dobro mogli vidjeti «kako naši kradu i dovode svjetske jebivjetre», što je navodno rekao Bruno Bušić još 1975. godine?
Sve to zajedno je sjajna novinarska priča koju pravi novinar ne propušta.
Umjesto Hrvatske, slavne po svojemu turizmu i brodogradnji, proizvodnji i naravno nogometu, za Hrvatsku se zapravo nigdje ne čuje i nekad velim bolje da se ne čuje. U zadnjih par tjedana smo na CNN-u bili zahvaljujući našem vrijednom promotoru, češkom vozaču autobusa. Ljudi su ginuli da se Hrvatska nađe u medijima. Malo je napravio i Mandžukić, vlastitom glavom. Ali, o HR ljepotama i nekoj pozitivi ovdje čuti nećete; vjerujem da je tako na većini naše zelenkasto-plave kuglice. Jerbo naš je globus Europska Unija i basta.
I to me dovodi do prave razine pitanja postavljenog na početku teksta. Zašto ti Mladene imaš vremena se baviti Karlovcem i nedaćama, a nisi se posvetio promociji Hrvatske, pa da jadni nešto zaradimo više?
Ovako ide ta žalosna priča: pišeš HTZ-u sa konkretnim stvarima, ne dobiješ odgovora. A zašto i bi, pa ni veleposlanstva ne odgovaraju na mailove. A što bi Niko plemeniti Bulić iz svoje zlatne fotelje pisao nekom Postružniku? Iz konzulata dobivaš odgovore tipa «Ne ovdje» pri čemu ti ne vele ni dobar dan. Čak ne govore rvacki, pa da se uhvatimo u klinč. Eto, to su vaši promotori, dragi Hrvati. Onda pokušavaš kontaktirati poduzetnike, svi mutavi. Nisu zainteresirani za tržište od 42 milijuna ljudi. Mi bi Švabe, ne Guatemalce. Mi bi ruske tajkune, ne Hondurenjose. Znači, kriza još nije došla ni do uha, a kamoli do mozga.
Tražiš prospekte i materijale, da promoviraš divote RH. «Joj, nemojte nas pitati, pa znate li vi koliko bi nas stajala poštarina do Guatemale» – odgovor je. Super. Ima se za Fimi Mediu, Bukovce, fontane, nove toplane, a za paketić se nema. A mi bismo bili turistička velesila. I gospodarska, ali s time da prodajemo samo u EU. EU će nas spasiti! K’o Grke…
Zato ću za kraj teksta, a budući da sam do grla u turizmu (samo ne hrvatskom) ja pitati: ima li u KA kompanija koja bi se zabavila mogućnošću da nešto proda na jako velikom i potpuno djevičanskom tržištu? Pa i malkice investirala, tako to rade normalni ljudi. Ili da pišem u Srbiju, Crnu Goru, Bosnu a bogami i Hercegovinu? Ili da se ja još žešće primim promocije zemlje Majanaca?A naši turoperatori (ljute me pa rabim ovo dvoznačno ime) neka onda i dalje prodaju švapske last minute i razmišljaju o Husserlovoj fenomenologiji.
U eri kiselih krastavaca izvješćivati ću vas o uspjehu moje ponudbe.
(P.S. – Naravno da vjerujem u marketinški potencijal KAportala na dobrobit Karlovca)