Mudre PR glave prilikom predstavljanja novog vizualnog identiteta i “brendiranja grada” prije nešto više od dvije godine u Gradskoj knjižnici ustvrdile su kako “Karlovac postaje brend u Hrvatskoj nakon Dubrovnika, Hvara, Varaždina i drugih gradova. Konkurencija je jaka, ali već u narednoj godini trebali bi osjetiti posljedice “brendiranja”. To su veća posjećenost, jačanje potražnje, rast cijena nekretnina, povećanje zarade od ugostiteljstva i turizma, otvaranje novih radnih mjesta i veće zadovoljstvo građana uz ugodniji život.” Spomenuta “naredna” godina je prošla, a ni one koja je u tijeku ne ulijeva neku sigurnost da bi se što bitno moglo promijeniti.
Sigurno je samo da je PR stručnjak koji je izgovorio gornju rečenicu bolji prodavač magle negoli prognozer s obzirom da se gotova ništa od njegovog proročanstva nije ostvarilo, a on je svojoj tvrtki ipak na toj priči zaradio četvrt milijuna kuna. Od metafizike brendiranja ostala je tek modifikacija znaka zvijezde koja nije zaživjela u praksi kao gradski simbol i nejasni slogan Karlovca kao “grada susreta”. Prije skoro 50 godina nije bilo PR-a u javnim službama, ali neformalnih prijedloga čega bi to Karlovac trebao biti sinonim nije falilo. Tako jedan novinski članak iz 1964., na osnovu planova pretvaranje Korane u turističko-rekreacijsku zonu, sugerira da će Karlovac postati “grad odmora”, ali jednako tako otkriva da je megalomanija bez čvrstog uporišta konstanta vlasti, bez obzira birali se vlastodršci među sobom ili ih birao narod, što je navodno danas slučaj.
Tako se iz teksta vidi kako je 1967. godine trebao biti završen autoput Zagreb – Karlovac, a danas znamo da je trebalo još pet godina da se otvori. Planirala su se i dva bazena i četiri mosta, stadion za 30 tisuća gledatelja i klizalište…Pritisnuti realnošću, arhitekti i gradski oci racionalizirali su svoje planove, ali je u par godina ipak sagrađen most, moderni atletsko-nogometni stadion, prva moderna sportska dvorana poslije one ljubljanske, novi hotel…sve u krugu od 500 metara, uz svu stanogradnju i izgradnju zgrada za javne potrebe u novom centru grada. Uglavnom, danas nešto nezamislivo. Umjesto slogana, PR dojma i vizualnog identiteta na papiru, nekad se više polagalo na ostavljanje trajnog pečata na terenu. Što nam se to dogodilo da više nismo u stanju svake sezone skupiti ni za čišćenje korita Korane kod Foginovog, a kamoli se upustiti u gradnju kakvog kapitalnog objekta na razini onih iz 60-ih godina?
“Grad odmora”, Karlovački tjednik, 27. veljače 1964.
Kad Karlovčani žele istaknuti nešto lijepo u svom gradu, ne mogu zaboraviti Koranu. Ponekad je dovoljno reći “grad na Korani” pa da se shvati da je to Karlovac. Nije ni čudo što Karlovčani odvajkada ovoj tipično svojoj rijeci, koju ne dijele ni s jednim gradom, posvećuju posebnu pažnju. Još prije stotinu godina spominju se ljekovita kupališta na Korani. Danas je Korana opet predmet razgovora među građanima. Svakog zanima kako će ova rijeka izgledati za pet ili šest godina.
Planovi što su ih izradili inženjeri arhitekti Bijelić i Žagar mogu nam već sada odati sliku budućnosti. Evo što je predviđeno perspektivnim planom: na stotinu hektara površine, uza samu Koranu, ove godine počinje izgradnja pravoga novog grada grada odmora, sporta i razonode. Lijeva obala Korane rezervirana je za izgradnju turističkih objekata, a desna za sportske objekte. Kupališna zona pruža se s jedne i druge strane rijeke u dužini od oko dva kilometra, a u plavim vodama ogledat će se četiri mosta, jedan na Rakovcu, drugi iznad slapova, treći na mjestu današnjeg pontonskog mosta i četvrti kod starog mekušanskog mosta. Svi ovi objekti zatvarat će rajon od stotinu hektara površine i bit će izolirani od ćudljivih voda Korane koje ponekad poplave sav ovaj teren. U sredini Mekušanskog polja podignut će se centralni sportski objekt, stadion sa 9600 sjedećih i 19.200 stajaćih mjesta. Dalje se nižu manji objekti. Ograničit ćemo se samo na njihovo nabrajanje: sportska dvorana, umjetno klizalište, zimski bazen, otvoreni bazen, zabavni park, dječje igralište “Robinzon”, omladinski sportski park, kampovi itd. Teško je i nabrojiti sve objekte koji će danas-sutra izrasti na obalama Korane….
Spomenuli smo već da će izgradnja koranskih objekata teći postepeno u etapama. Za jedan tako zamašan zahvat potrebna su znatna sredstva i velike snage, ali i vrijeme. Etapna gradnja najbolji je izlaz, jer sredstva i snaga nema toliko da se ovako opsežan plan ostvari kratkoročno…
Kupalište i objekti privlačit će i Zagrepčane. Do sada se nije pregovaralo sa Zagrebom da se zajednički riješe neki problemi. Možda bi i Zagrepčani bili zainteresirani da sudjeluju u financiranju nekih objekata? Svakako da se treba zapitati odakle financijska sredstva za izvršenje ovog plana. Jedan dio sredstava osiguravat će se iz fonda za komunalnu izgradnju, koristit će se sredstva Sportske prognoze, a omladina i građani dat će svoj prilog u dobrovoljnom radu. To je za sada sve. Rekli smo da je za prvi dio osigurano 50 milijuna. Sredstva će se utrošiti za gradnju dvorane i stadiona i uređenje terena.
Paralelno s gradnjom rekreacione zone u Karlovcu počinje gradnja auto-puta Zagreb – Karlovac, koji treba da bude završen za tri godine. Perspektive Korane kao turističke zone za sada su još samo pretpostavke. Ali i najveći pesimisti moraju priznati da će rijetko koji gost proći mimo Karlovca ne okrećući glave. Na domaku polumilijunskoga grada Zagreba, Kariovčani podižu kupalište sa svim pogodnostima za provođenje vikenda. Pošto se izgradi novi auto-put, svaki Zagrepčanin moći će već za 40 minuta vožnje stići u rekreacionu zonu, a za nepun sat, ako hoćete, već skočiti u svježe vode Korane. Dakle ne treba se bojati turističkog neuspjeha u cijelom ovom pothvatu, nego razvlačenja radova, materijalnih šteta i nedostataka financijskih sredstava za brzo i potpuno realiziranje plana.”
Pripremio Tihomir Ivka