Na osvitu toliko žuđene Europske unije u Karlovcu se malo po malo razmataju kadrovske trakavice. Operacija «Džentlmen i diplomac» odnosi prve žrtve. Ili, tako se samo čini. Jer u slučaju čelnoga čovjeka Hrvatskog Radio Karlovca (HRK) ipak je javnost doznala da je nepoznat netko prenio mjerodavnima svoje sumnje oko njegove diplome, a on se, opet tako vele mediji, sam benevolentno prijavio da ga hrknu iz fotelje.
Prva asocijacija nakon iščitavanja detalja o tim nemilim događajima je ova: što je čovjek s diplomom Prometnog fakulteta radio na mjestu direktora radija. Tamo biste očekivali nekog kulturnjaka ili financijaša, a ne prometnika. Jer, koliko znam, HRK nije ranžirni kolodvor. Može samo biti na krivom kolosijeku. Ali, u bespućima hadezejskog kadroviranja, to je sasvim normalno. Jer, evidentno nije bilo bitno koji fakultetić može ponuditi sretni dobitnik vodeće funkcije, već je bilo ono «Ti budeš direktor, donesi neku diplomu i to je to, slušaj što ti se govori».
Druga asocijacija, koja je i jasna, jest da usprkos medijski praćene provjere diploma svih u gradskoj upravi, pa valjda i po gradskim tvrtkama, posebnu težinu ima anonimka. Ovaj uspjeh nije dakle rezultat provjere, koja toliko podsjeća na Jacinu borbu protiv korupcije – nakon koje presuda (još) nije bilo.
Dakle, na temelju tako sofisticiranog kadroviranja se dobiva menadžerski ugovor. Usput budi rečeno, ovoga smo puta «lišo prošli», kako vele Dalmatinci; direktor prije stajao je porezne obveznike poput omanjeg bazena. A za to nitko nije odgovarao, nego je čak čini mi se debelo nagrađen. Ovaj bi trebao vratiti lovu. Vjerojatno kad hrvatsko pravosuđe 2067. okonča predmet.
Naravno da se u takvom kadrovskom sistemu «našeg» čovjeka ne provjerava oko tih diploma; znamo da uredno plaća članarinu, da je naš i to je to. Drugim riječima, ako se sada krenulo u provjeru diploma, to znači da se pri zapošljavanju one nisu provjeravale, jer su svi oni bili «naši» ljudi. Dakle, otvara to povod za sumnju da bi se daljnjim provjerama u spomenutoj ustanovi možda još štogod zanimljivoga našlo, ali i drugdje po gradu, da ne bude prigovor da eto sada ja bacam drvlje i kamenje na firmu u kojoj sam svojevremeno radio (a u kojoj nisam radio, kad su u pitanju KA-mediji, dodajem ponosno).
Zgodno je i to što je anonimka došla baš sada, a ne tijekom godina predanog službovanja predmetnog direktora. Znači, da se stvorila iole deklarativna politička volja da se provjerava, valjda bi se naš anonimac javio i prije. Pa bismo prije saznali o dubioznosti Prometnog faksa. A kao to nismo znali prije – koji su to faksovi koje su hrpimice pohađali i naglo završavali naši vrijedni javni djelatnici. Maestralno.
I dalje, sjećam se svojevremeno kako su tada novi koalicijski vladari Karlovca, kada su došli 2001. na slast, pardon, na vlast bili zgranuti kako grad i županija financiraju rečeni HRK, pa su, da bi takvu opačinu spriječili (da se vlasnik u kapitalizmu brine za svoju firmu, fuj, gdje ste to čuli), stavili sve gradske medije, njih obadva, na apanažu poreznih obveznika (nikad do kraja ovo nisam skužio, ali nema veze).
Potom je svaki direktor koji se tu pojavio svečano prisizao da će, koliko sutra, svojim ogromnim diplomama potkrijepljenim marketinškim vještinama skinuti medij s apanaže, koja je eto već desetak godina «privremena mjera». Naravno, niti jedan to nije napravio, debelom menadžerskom ugovoru unatoč. No, zato nam je tu EU, koja će to učiniti naprasno, jer županije, gradovi, vojvodstva, kneževine, distrikti i pokrajine u toj tvorevini ne mogu biti vlasnici medija. I šlus. A pritom molitva kaže: samo da ne dođu oni iz njemačkih i čeških tvrtki pa da privatiziramo radio…
Kao što to rekoh prije, nije važno bilo to tko ima koji papir, lažni ili pravi, a pogotovo nije važno kako se obavlja posao koji je povjeren. Nije samo Karlovac takav, cijela Hrvatska živi kako je opisano. Doći do stadija gdje je bitan čovjek i kvaliteta njegova rada za Hrvatsku je daleka maglovita budućnost, čast izuzecima, ali u javnom-državnom sektoru gdje primarno politika odlučuje i gdje su rukovodeće funkcije, toga je jako malo.
Recept za napredovanje je vrlo jednostavan: prvo se treba naoružati diplomama. Onda, treba biti aktivan u osnovnom ogranku, da te se vidi. Sposobnost nije važna. Znaš li posao, još manje. Važno je ako si se odazvao noćnoj akciji deranja plakata Onih Drugih. I da iskazuješ vječnu vrlinu Onih Koji Napreduju: da ne razmišljaš. Ili barem, da ne pokazuješ to. Što mu dođe na isto. Jer glavno pitanje svakog političara u HR je: «A bude li se njega moglo kontrolirati?» Ili nju, svejedno.
I vremenom, to je neumitno, kada Stranka to zaključi (lokalni kadrovik Života i Smrti) – moraš biti spreman preuzeti Dužnost na dobrobit tvoje Domovine. A institucije će raditi svoj posao. Obarati rekorde na pasijansu i majnsviperu. Do anonimke, ponekad.
U cijeloj ovoj kadrovskoj priči, bez obzira tko su bivši, sadašnji, budući direktori, patnik je samo jedan – ustanova zvana HRK, koja je nedavno proslavila 50 godina postojanja (a što je prošlo nezapaženo, čak se ni gradska garda nije postrojala), a za koju mnoge Karlovčane vežu lijepe uspomene, koja u svojoj fonoteci krije puno toga iz nekih davnih vremena, u čijoj povijesti je puno dodira sa mnogim dragim licima. A kako je odavno rečenica «ma ne slušam ti ja radio Karlovac» postala dokazom osvjedočenog, dubokog, karizmatskog «karlovčanstva», ne sumnjam da će i ova moja tlapnja otići u vjetar.
S kojeg kolosjeka odlazi Radio Karlovac? A, već je izgleda davno otišao.