Mada se riječi taliban pa s shodno tome i izvedenica talibanizam pripisuju vjerskim zajednicama kojima se želi naglasiti njihova agresivnost bilo na polju promoviranja svojega nauka ili pak njihovo zadiranje u sfere koje im prvotno ne pripadaju. Uzeo sam si slobodu da isti princip primjenim i na one koji sebe smatraju sekularistima. Ususdio bih se ustvrditi da i bitne razlike među njima nema, barem po metodologiji javnih istupa.
Čovjek se umori čitajući o tome kako je Hrvatska po svojoj ustavnoj definiciji sekularna država. Ta matrica ide, najvjerojatnije po onoj: laži, laži, pa će valjda nešto i ostati. Svatko se ima pravo zalagati da ona to jednog dana postane, o tome pisati, govoriti, tražiti. Isto tako svatko od građana ima pravo tražiti da to ona ne bude, zalagati se za to, pisati o tome. Po ustavnoj definiciji Hrvatska je laička država. Iole obrazovanijem građaninu koji ne mora biti pravnik jasna je razlika između laičke i sekularne države. Laička država po svojoj je biti demokratska država, sekularna država po svom habitusu je naprotiv totalitarna država s prividom demokracije, kao i većina totalitarnih država u prošlosti.
U demokratskom društvu svaki onaj koji ne narušava i ne ugrožava demokratska pravila igre ima pravo javnosti bez obzira na svjetonazor, u totalitarnom društvu pravo na javnost određuje država. Što je po svojoj biti vrlo opasno.
Što se pak tiče religije, religijskih zajednica demokratska i laička država ima prema njima stav kao prema svim zajednicama i udrugama u državi. Ona se u svojoj biti i ne bavi tim problemom dok god je unutar okvira Ustava i zakona. Može i ne mora surađivati s njima, može i ne mora ih pomagati. Bitno je da se poštuju slobode i prava svakog pojedinca. Vjernici, vjerske zajednice i njihovi čelnici kao i svi ostali građani mogu izraziti svoje mišljenje o svemu što se zbiva u društvu i državi, boriti se zakonskim sredstvima za svoje mišljenje, lobirati, na svakom mjestu i u svakom momentu… kao što to mogu i oni koji nisu vjernici, niti pripadaju bilo kojoj vjerskoj zajednici. Ili imaju neko drugo stajalište. I tu ne vidim ništa sporno.
U sekularnoj državi “neki su jednakiji” jer u svojoj biti ona je antireligiozna u smislu da vjera mora nestati ne samo iz javnog prostora nego i iz privatnog sektora. Cilj je – potpuno iskorjenjivanje religioznosti. I u svojim je metodama borbena, netrpeljiva prema svemu što imalo miriše na religiju. Totalitarna.
Određivati tko bi smio, kada bi smio i da li bi uopće smio nastupati u društvu, javnosti spada u vrlo opasna razmišljanja. Jedno je polemizirati sa stavovima s kojima se ne slažeš a drugo tražiti zabranu i to samo zato jer je netko vjernik. Mali je korak od takovih zahtjeva pa do dojave (istina lažne o podmetnutoj bombi u zagrebačkoj katedrali ili pucanja u crkvu (stvarno) u Rovinju. Spremaju li to sekularni talibani katoličkim svećenicima nove Dakse ili Stare Gradiške? Ne bih se začudio. Pa i na ovim stranicama pobornici sekularizma i takozvani borci za slobodu pitali su se što tu uopće radi neki pop pa do poziva da se stranice bojkotiraju radi drugačijeg razmišljanja pa do optužbi da su ovi tekstovi netolerantni.
Osobno se zalažem za liberalnu i laičku državu, ni sekularnu ni vjersku ( jer su jedna i druga opasna). Državu i društvo u kojoj će svaki građanin ne vrijeđajući nikoga moći iznijeti svoje mišljenje, boriti se legalno za njega. Bez obzira na vjeru, nevjeru. Državu i društvo koje će iz svoje tradicije uzeti ono najbolje ( bez obzira koje boje bilo) i ugraditi to u sadašnjost stvarajući uz i nove vrijednosti.
Uvjeren sam da vjernici svih denominacija imaju što pružiti ovom društvu i ovoj državi, građanima, kao što sam uvjeren da to isto mogu učiniti agnostici i ateisti. Možda nam je potrebnije malo više otvorenosti, malo manje straha od drugoga.