Nakon kraće pauze, evo nas opet na temama Karlovactenanga, i odmah na početku bomastična vijest. Naime, gospodin Bajić je na sjednici Antikorupcijskog vijeća izrekao ovu misao: «Lokalna samouprava u pojedinim područjima jednostavno je za sada još uvijek, neću reći izvan kontrole, ali nije u dovoljnoj mjeri obuhvaćena u smislu otkrivanja i progona počinitelja kaznenih djela u okviru lokalne samouprave”, rekao je Bajić.
Eto ga. Rubikon je prijeđen. Samo da se nešto i napravi nakon toga.
Ajde, na stranu i to što se gospodin Bajić odjednom, kao slučajno, pred lokalne izbore, zanima za lokalnu samoupravu. Nego bi ga se moglo pitati radi li uopće svoj posao, jer bi i lokalnu samoupravu prema opisu svoga radnog mjesta morao «češljati» zapravo svakodnevno. A kako se zna da u njegovim ladicama odumiru neke kaznene prijave, na koje još nema odgovora, valjda «istraga traje» i «institucije rade svoj posao», dobro je priupitati se je li borba protiv korupcije samo predizborna mjera?
Očito da jest.
Dakle, zabavljajte se tijekom predizborne kampanje (kopanje), kada će se vaditi neke prijave i podaci, a zapravo se nikome neće ništa dogoditi, što je HR konstanta. Kao i obično, nitko i ni za što nije odgovoran, iako prima ili je primao plaću da raspolaže s nečime u ime poreznih obveznika. Kada se daje visoka plaća, dogovornost je golema, je li? A kada se doista treba odgovarati, nigdje nikoga, pa ni Bajića.
Pa zato su nagrnuli na radna mjesta za sprečavanje sukoba interesa. To je bajkovito radno mjesto za Hrvata. Alo, Pero, slušaj me janje, ti si u sukobu interesa. Da, da, imamo sve papire. Nego slušaj, milkane, da se mi tu ne razvlačimo puno, daćeš koji eurić i ono imotsko vino jedno tristo litara, treba mi sinu za svadbu. Pamet u glavu!
I tako ćemo suzbijati sukob interesa. Korupcijom. Kao što se i politika kroji kada nad glavom nekome visi Damoklov mač vađenja neke prijave iz ladice. Nije tako? Dajte, razbudite se.
Za neizgradnju nekakve obične željezničke stanice nitko ne odgovara. Za lažne diplome, tu je zastara. Toplana, nekakav postupak, pa će i to lijepo u zaborave i zastare. Navedite, hajde, gdje je to Hrvatska bila neka opjevana EU zemlja, pa je kao takva otkrila i sankcionirala kriminal? Pogotovo u političkim redovima.
No, kada treba nekoga politički likvidirati, tko nije u redovima licencirane političke kaste, nego naivac želi doista nešto promijeniti, vidjeli biste u pet minuta: našli bi mu krivo parkiranje iz 1963., potom bi raznim abrakadabrama zaključili da se za to primjenjuje smrtna kazna i zdravo.
Ako se netko s njima želi hrvati u blatu, jasno je da će se zablatiti. Ili će ga oni zablatiti. Kasta. I zato to sve skupa ne vodi nikamo, zato se ništa ne mijenja niti hoće, te zato vaš kolumnist ništa ne očekuje od lokalnih ili bilo kojih izbora.
Ako nema pravosuđa, nema odgovornosti. Ako nema nikakve odgovornosti, nema ni uspjeha. I zato je cijela zemlja tu gdje je, iako nas g. Milanović u UN prezentira kao da smo Švica plus Island plus Novi Zeland plus Švedska.
Jedan od moja dva djeda, koji je bio običan radnik, proleter moliću fino, davno je rekao jednu dubokoumnu stvar. Tamo negdje ranih pedesetih. A to su mi prepričali, naravno, jer moj stari još nije razmišljao da bi se ženio.
Vidite, ovdje će (pokazivao je na livadusine koje danas nazivamo Novim Centrom) sagraditi nebodere i što ti ja znam. No, problem je što je tlo u Karlovcu močvarno. Mogu oni betonirati i asfaltirati koliko hoće, močvara će se povući u podzemlje i tamo nastaviti svoj posao. A nije to najgore. Najgore je kad močvara radi u ljudima.
Sve rečeno.
U Karlovcu, ali ne samo u Karlovcu, debelo radi močvaretina. No, sakrivena je. Ona je obložena lažnim diplomama (eno ih, vele, i u Ustavnom sudu), sjajnim govorancijama, skupim odijelima. Pompoznim skupovima sa još pompoznijim domijencima. Stručnim analizama, elaboratima, strategijskim planovima, brendingom, zlatnim kunama…
Eto, tko vam je onomad pričao o «odličnosti»? O «poduzetničkoj avanturi»? O bolonjskim procesima, zerpovima, usklađivanju pravne stečevine, europskoj Hrvatskoj i sličnim bajkama? Lik koji je prvo nestao u 60 sekunda, sada je na sudu u bezbroj predmeta i još ga se pod krinkom nacionalnog i javnog interesa stavlja u udarni termin državne i javne TV.
Izvana je bilo gladac, a ispod toga jadac, čista močvara.
Mislilo se da će se silnim bahatlukom i samouvjerenošću, skupim parfemima, svilenim kravatama i retorikom sakriti močvara. E, a ovo s njim je tek samo sonda, probna rupica iz koje provrije močvara na površinu. Neki bi da to predstave velikim uspjehom, borbom protiv korupcije, kao da je «Nestao u 60 sekundi» bio «Pale sam na svijetu». Kao da mu tisuće nisu držale lojtre, naslikavale se s njim i skandirale mu. I dijelili plijen. On sad mora biti sam i jedini, kao Lee Harvey Oswald, čiji je metak išao lijevo-desno, pa se i vraćao kroz predsjednika Kennedyja, jelde, nije bilo drugog i trećeg strijelca. Manemojteme…
A te močvare ima još posvuda u Hrvatskoj, pa tako i u Karlovcu. Samo, nema nikoga da malo buši sonde. Kamoli da razotkrije cijelo podzemlje.
I dok je to sve tako, a tako je, kolikogod neki željeli našodrati tu parfema, spinova, magle ili lanjskoga snijega – pomaka nema i neće ih biti. Jer močvara je voda stajaćica.