Godina je 1987., na policama samoposluga su najosnovnije stvari, nestašica i galopirajuća inflacija stvaraju redove pred trgovinama, na snazi su redukcije struje, vozi se na par-nepar tablice jer benzin u Jugoslaviju stiže na kapaljku. Ipak, taj sustav na rubu bankrota i dalje ima snage za velike stvari – recimo, od oronulog grada umornih fasada Zagreb se pretvara u metropolu, uređenu s nizom novih objekata i spremno dočekuje jednu od najboljih Univerzijada ikad. I taj sustav na izdisaju i dalje nema problema s nezaposlenošću, privreda paradoksalno i dalje ima kapaciteta zaposliti sve one koji žele raditi o čemu govori i članak ne tako davne prošlosti.
Vrag bi ga znao što je lošije, a što bolje. Imati kao danas trgovački centar na svakom ćošku, popunjen svime od kineskog “jeftilena” do svjetskih brendova, sve na dohvat ruke u globalnom selu i strepiti za posao ako ga imaš, odnosno biti rezigniran što su sve te lijepe stvari u izlozima tako daleko jer posla nemaš? Ili povremeno čitati uz svijeću, stajati u redovima i čekati svoj dan za vožnju, ali bar znati da ćeš svakog 10. u mjesecu dobiti plaću na poslu koji je u pravilu “doživotan”? Možda bi trebalo bi pitati njih 10589 u Karlovačkoj županiji i 3887 u gradu Karlovcu koliko ih je službeno nezaposlenih bilo u kolovozu 2012. godine.
“Tko je stvarno nezaposlen?”, Karlovački tjednik, 10. studenog 1987.
…Krajem prošle godine u općini Karlovac bez posla je bilo 1443 radnika. Ako se ovi podaci uspoređuju s krajem 1985. godine onda se vidi da je nezaposlenost u Karlovcu manja za čak 16 posto. Tako je stopa nezaposlenosti za prošlu godinu u Karlovcu iznosila 3,7 posto. Nezaposlenost bilježi pad u svim općinama osim u Vojniću i Slunju. S druge pak strane, najnižu nezaposlenost imaju općine Ozalj i Duga Resa i to 1,8 i 2,3 posto. U ovim općinama, u stvari, više se i ne može govoriti o nezaposlenosti. Njih sada muči drugi problem, a to je nedostatak radne snage i to gotovo svih profila i kvalifikacija.
Primjera radi, dugoreška Pamučna industrija već duže vrijeme treba tekstilne radnike svih profila, zanimanja i kvalifikacija. Dio proizvodnih pogona i kapaciteta ne radi punom snagom upravo zbog nedostatka radnika…
Nezaposleni koji hoće raditi, imaju i ove godine dosta izgleda za zaposlenje. Udruženi rad regije trebat će 2530 radnika. Najviše će se radnika moći zaposliti u privredi Karlovca, 1130 i dugoreškim organizacijama udruženog rada, 670. Poseban problem je to što nezaposleni ne žele raditi u proizvodnim organizacijama, posebno u građevinskoj i tekstilnoj industriji. Problem je i to što je gotovo 70 posto nezaposlenih sa srednjom stručnom spremom neproizvodnih zanimanja, a ne žele se prekvalificirati već čekaju posao u struci (maturanti gimnazije, suradnici u nastavi, kulturnjaci, ekonomski tehničari, prodavači, medicinske sestre…)
…Lani je bilo njih oko 400 koji su odbili ponuđeni posao. Oduzme li se ta brojka od prošlogodišnjih 3367 prosječno nezaposlenih na regiji, onda stvarni broj nezaposlenih pada ispod 3000. Ako je lani zaposleno 2942 radnika, a ove godine se planira zaposliti 2530, onda bi broj stvarno nezaposlenih bio minimalan. Drugim riječima, kada bi svi nezaposleni prihvatili posao koji im se nudi, onda o nezaposlenosti na području regije gotovo ne bi mogli ni govoriti…
Pripremio: Tihomir Ivka