Iako je pisan prije 25 godina, novinski izvještaj s tematske sjednice karlovačkog Izvršnog vijeća (ekvivalent sad već ukinutim gradskim poglavarstvima), je neočekivano aktualan ne samo zato što se bavi poreznom politikom, već i zato što je posvećen isključivo privatnom sektoru, što i nije očekivana tema u državi gdje je sva krupna ekonomija isključivo u društvenom vlasništvu. Dapače, o privatnom sektoru se piše kao o nečem što je društveno korisno i treba ga poticati. I tad je postojao problem “zamraćivanja” prihoda pa ispada da su privatne frizerke zarađivale otprilike kao i privatni advokati, ali pod nužnošću izmjena porezne politike, o čemu slušamo i danas, nije se podrazumijevala represija i cijeđenje zadnjeg dinara iz džepa sitnih obrtnika, već selektivan pristup.
Oni koji imaju puno, a prijavljuju malo, više kontrole, a “deficitarnim strukama” koje jedva preživljavaju niži porez, ali i inicijativa za smanjenje previsokih mirovinskih i zdravstvenih davanja. Drugim riječima, između većeg broja privatnih obrtnika (i više zaposlenih) i punjenja proračuna pod svaku cijenu, nekad se, čak i u uvjetima državne socijalističke ekonomije, kao prioritetni društveni interes određivalo prvospomenuto. Na znanje i ravnanje današnjim demokratski i tržišno orijentiranim ministrima financija.
Izmjene poreznog sistema – nužne, Karlovački tjednik, 10. studenog 1987.
Analiza u provođenju porezne politike na području karlovačke općine, što ju je sačinila Uprava prihoda, sadrži niz podataka o kretanjima u provođenju porezne politike u ovoj godini. Ističe se da je osnovna karakteristika porezne politike u karlovačkoj općini dugogodišnji selektivni pristup pri utvrđivanju stopa poreza od privrednih djelatnosti – različite stope poreza po djelatnostima – znatno niže stope poreza za zanatske uslužne djelatnosti koje su i najpotrebnije građanima u svakodnevnom životu. Selektivan pristup, uz gotovo do maksimuma iskorištene mogućnosti olakšica i oslobođenja od poreza, kako je na sjednici Izvršnog vijeća istaknuto, stimuliraju razvoj zanatstva na području obrtništva na području općine. Ocjenjuje se da je to osnovni razlog što na području karlovačke općine nije došlo do smanjenja broja obrtničkih radnji kao u nekim sredinama. I povećanje akontacija poreza za ovu godinu Uprava prihoda obavila je uz dogovaranje s predstavnicima Udruženja samostalnih privrednika i privredne komore, a u postupku razreza izvršen je selektivni pristup. Akontacije poreza povećane su za 50 posto ugostiteljima i zlatarima, deficitarnim strukama za 30 posto, a za sve ostale 40 posto.
Međutim, daleko je veće povećanje osobnog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja – stopa za ovu godinu iznosi 36,5 posto, a najniža osnovica za razrez oko 1,4 milijuna dinara. Samo s tog osnova razrezane su obaveze za ovu godinu u ukupnom iznosu oko 441 milijun dinara.
Podatak samo ilustrira već poznate ocjene da porezna opterećenja za obveznike nisu velika, ali ukupna izdvajanja i te kako jesu. Kako se zbirne stope doprinosa ne usaglašavaju na nivou Republike, kao što je to slučaj s porezima, bilo bi nužno radi što ravnomjernijeg i pravednijeg opterećenja građana inicirati usaglašavanje zbirnih stopa poreza i doprinosa.
Pažnju u raspravi na sjednici Izvršnog vijeća posebno su privukli podaci o prosječnim mjesečnim neto-osobnim dohocima poreznih obveznika u prošloj godini. Prema podacima ugostitelji su na primjer lani imali prosječan mjesečni neto-osobni dohodak od 33(*) tisuće, autoprijevoznici 39 tisuća, advokati 43 tisuće ili frizerke 33 tisuće dinara, što je očito nerealno. Uprava prihoda, kako je u analizi navedeno, poduzela je mjere kako bi se postiglo realnije prijavljivanje prometa i osobnih dohodaka; u postupku razreza poreza za prošlu godinu odbačene su ukupno 94 poslovne knjige, te utvrđene razlike u obavezama. Ali i dalje osobni dohodak dijela obveznika ne održava stvarnu ekonomsku snagu tih građana.
Ocijenjeno je da porezni sistem, onakav kakav je sada na snazi, ne omogućava realizaciju društvenih interesa, a ni razvoj privatnog sektora. Stoga su najavljene promjene u poreznom sistemu nužne, jer prostora i potrebe za razvojem privatnog sektora ima i treba ga poticati, ali na drugačiji način nego što je to bilo do sada.
(*) povećanje akontacija poreza treba sagledati u svjetlu inflacije: 1986. – tečaj je bio 379,2 dinara za 1 dolar, a 1987. 737 dinara za 1 dolar. To bi značilo, ako nas računica ne vara, da je mjesečna neto dobit frizerke 1986. vrijedila (računajući inflaciju) današnjih 175 dolara.
Pripremio Tihomir Ivka