Knjige čuvam, bacam u smeće, poklanjam, ali se rijetko kojoj vraćam kad je pročitam. Ovo je jedna od rijetkih knjiga kojoj ću se vraćati, rekao je jučer Igor Mandić, strasni “knjigožder”, kako je sam sebe nazvao, prilikom predstavljanja nove knjige Danka Plevnika u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Njezin je naslov “Tolle lege – Za slobodu čitanja”, ujedno i njezin program. Tolle lege (uzmi i čitaj) je sintagma koju je civilizaciji podario Sveti Augustin kroz biografsku anegdotu o tome kako je čuo dječji glas koji mu poručuje “tolle lege”, što je shvatio kao imperativ koji ga je doveo do preobraćenja.
I Plevnik i Mandić, svaki na svoj način doživjeli su sličnu vrstu unutarnjeg imperativa, ne sklonosti već strasti čitanja. Danko Plevnik je kroz svoj profesionalni život – kroz koji je prisutne provela ravnateljica NSK Dunja Seiter Šverko – od bibliotekara u karlovačkoj gradskoj knjižnici do plodnog autora, nezavisnog novinara, publicista i političkog analitičara otišao i puno dalje, on je u nas doslovno utemeljio novu znanost o čitanju – legologiju. Kao što je rečeno na predstavljanju, ovu knjigu se može shvatiti kao autobiografiju čitanja jednog pisca i strasnog čitatelja.
Plevnik se u njoj bavi fenomenom čitanja iz raznih rakursa, neortodoksno, konstatira i analizira promjene koje su se kroz povijest događale knjizi u tehničkom smislu, s puno prostora za uzbudljiva nova tehnološka vremena kad knjiga klasičnog “papirnatog” formata koegzistira s e-knjigama na ekranima laptopa ili pametnih telefona. Isto tako, Plevnik u knjizi problematizira i promjene u samom čitanju, od onog na silu kao u slučaju lektire, brzom ili onom iz čiste strasti.
Igor Mandić je napomenuo kako je u knjigu utkano toliko širine znanja i posljedično referenci, podataka i imena da ju je nemoguće savladati odjednom i priznao kako su mu draži dijelovi gdje Plevnik piše iz privatnog rakursa, u prvom licu. Posebno je napomenuo kako je važno što Plevnik nije ispustio, kako je to formulirao, “stidna mjesta hrvatske povijesti”. Mislio je na ne tako davno vrijeme kad su knjige po političkom diktatu skidane s polica knjižnica, uništavane i trebljene samo zato jer su pisane nepoćudnim jezikom, obojane nepoželjnom ideologijom ili su se autori naprosto “krivo” zvali.
“Tolle lege – Za slobodu čitanja” je kao knjiga o čitanju nezaobilazna literatura za legologe, ali i za sve one kojima je čitanje strast. Kao što je rečeno na predstavljanju u NSK, ona je i vodič kroz čitanje i kao takva sjajan rudnik imena ljudi od pera i naslova koje ljubitelji knjige ne bi trebali zaobići.