Zadnji dani 2012. godine pamtit ćemo po probijanju nekih psiholoških granica, kreditni rejting pao nam je u zonu “smeća”, broj nezaposlenih probio je granicu od 350 tisuća nezaposlenih…U tom smislu, posebno zabrinjava što nemamo odgovora na pitanje kako zaposliti visokoobrazovane mlade ljude bez radnog iskustva, pa većina mladih ljudi s diplomom u ruci razmišlja kako da svoj mozak “odlije” u neku prosperitetniju državu. Slaba je utjeha što se i prije odlazilo iz zemlje trbuhom za kruhom jer su nekad uglavnom odlazili fizički radnici i u pravilu se sa zarađenim devizama vraćali kući.
Nadalje, i davnih godina na ovim prostorima nezaposlenost je bila označavana kao velik problem, no brojke nezaposlenih su bile manje dramatične, a tempo zapošljavanja puno brži nego danas, o čemu govori i tekst iz 1977. godine. Davnašnji stav planske ekonomije – sudeći po profilu traženih radnika – bio je jednostavan i univerzalno primjenjiv; bez stvaranja nove vrijednosti, odnosno proizvodnje, nema napretka. Teško zamisliv stav za zemlju konobara i trgovaca, zemlju zaraženu virusom neoliberalne ekonomske doktrine koja je vodi na put da postane ekonomska kolonija.
“Raskorak s potrebama udruženog rada”, Karlovački tjednik, 3. ožujka 1977.
Odnos između broja nezaposlenih radnika i slobodnih radnih mjesta u 1976. godini bio je krajnje nepovoljan. Posljednjih godina, a naročito u prošloj godini, organizacije udruženog rada prijavljuju sve manje slobodnih radnih mjesta. Tako su u prošloj godini prijavljena 2884 slobodna radna mjesta što je za 624 manje nego 1975. Najviše je prijavljeno slobodnih radnih mjesta za nekvalificirane radnike, zatim za kvalificirane i radnike sa srednjom stručnom spremom. Praktično, ovo znači da organizacije udruženog rada, s područja Zajednice općina Karlovac ne vode dovoljnu brigu o poboljšanju kvalifikacione strukture zaposlenih. Postotak slobodnih radnih mjesta za stručne radnike trebao bi biti veći, tim prije što se svakodnevno povećava broj nezaposlenih mladih, stručnih radnika.
Posredstvom stručne službe USIZ-a radno mjesto dobilo je 2810 radnika, odnosno 548 manje nego u 1975. Dio slobodnih radnih mjesta ostao je nepopunjen zbog nedostatka radnika pojedinih deficitarnih zanimanja. U prošloj godini naročito je nedostajalo tesara, tkalaca, prelaca, ljevača, brusača, borverkista, građevinskih tehničara, medicinskih sestara, odgajatelja, dipl. pravnika i ekonomista, inženjera strojarstva i građevinarstva. Istovremeno, na popisu nezaposlenih ostalo je niz onih čija su zanimanja i kvalifikacije suficitarne. Među “suvišnima” najviše je bilo gimnazijalaca (188), prodavača (177), a zatim slijede sa po više od 60: strojobravari, automehaničari, krojači i poslovni tehničari. Praktično, ovo znači da još uvijek postoji raskorak između udruženog rada i sistema školovanja radnika za udruženi rad. U čemu je taj raskorak? U prvom redu u prilično neozbiljnom pristupu organizacija udruženog rada planiranju potreba za radnicima. Evo nekoliko podataka koji će potkrijepiti ovu tvrdnju. Na primjer: u Dugoj Resi planirano je 255 radnika, a zaposleno 474, u Karlovcu planirano 2110, a zaposleno 1553, u Ozlju planirano 21, a zaposleno 95, u Slunju planirano 50, a zaposleno 386, u Vrginmostu planirano 125, zaposleno 216, a u Vojniću planirano 125, a zaposleno 216 radnika. Ovdje treba posebno naglasiti da među “neplanirano” zaposlenim dominiraju nekvalificirani radnici. Od ukupnog broja zaposlenih, a rekosmo da ih je bilo 2810, njih 1140 su nekvalificirani radnici. A organizacije udruženog rada prijavile su da im je za prošla godina potrebno samo 395 nekvalificiranih radnika.
U ovom trenutku teško je donijeti bilo kakav “tvrd” zaključak o tome kako nam se kretala nezaposlenost, zaposlenost i zapošljavanje u prošloj godini. Ipak, pokušajmo…Promjene u uvjetima privređivanja, i primjena niza novih zakonskih propisa i instrumenata novog privrednog sistema, odrazile su se na društveno-ekonomska kresanja u 1976. godini.
Pripremio Tihomir Ivka