– Ljudi moji, ja nisam lud, niti bolestan. Ja se samo volim penjati – kaže Tihomir Petrunić, Dugorešanin koji, svaki puta kada se odluči guštati i baviti se najdražim hobijem, penjanjem, na noge digne sve intervencijske službe.
Kranska dizalica od kojih tridesetak metara u Naselju Roganac u Dugoj Resi te dvostruko viši dimnjak Pamučne industrije njegova su, za sada, dva najeksponiranija penjačka poduhvata.
Njegove uspone, kao u kakvom reality showu, uživo redovito prati nekoliko desetaka njegovih sumještana. U obiteljskoj kući u Riječkoj ulici teško ga je uhvatiti jer najčešće boravi po kafićima u Dugoj Resi. U jednom od njih nam je i ispričao svoju životnu priču.
2,6 promila
– Kada sam vidio da su dizalicu dovezli na gradilište i da je idu slagati, čekao sam samo dan kada će biti gotova. Znao sam da će biti moja, da mora pasti. Rezali smo drva, popilo se, nisam mogao spavati, pa sam otišao do benzinske postaje sto metara od moje kuće. Pogledao sam je, kran je bio okrenut prema Karlovcu. Rekao sam sam sebi: sad si moja. Popeo sam se za pet minuta, negdje oko 5 sati je moglo biti.
– Pola sata sam uživao u miru. Onda me vidjela neka susjeda i pozvala policiju, pa su se svi sjatili. Nisam mislio od svega raditi cirkus, ali dolje je bilo sto ljudi, Hitna je došla i policija, a i vatrogasci s onim jastukom. Nisam htio u njega skočiti jer bi ispalo da sam se htio ubiti, a da će me oni spasiti – objašnjava Tihomir i dodaje da si je onda, kada su već došli i novinari, dao malo oduška.
– Cirkus Colorado, samo danas u vašem gradu – vikao je, a na spuštanje ga nije motiviralo ni obećanje da će mu za nagradu pokloniti sanduk piva. Dok je akrobatski hodao po žici držeći se rukama iznad glave samo za kran, ili dok se njihao naglavce, nitko nije mogao slutiti da ima punih 2,6 promila alkohola u krvi. Spustio se, kaže, kad mu je bilo dosta hladnoće i kiše koja je počela padati sve jače. S policajcima je nakon toga otišao na kavu.
Hitna medicinska pomoć odvezla ga je na psihijatriju Opće bolnice Karlovac gdje je prespavao. Tamo su zaključili da je Petrunić sasvim normalna osoba.
Potpuno zdrav – Pacijent je na psihijatrijskom odjelu bio miran, tijekom noći je spavao. Danas ujutro je psihomotorno stabilan, urednog kontakta. Nema razloga za zadržavanjem, nije psihotičan ni suicidalan – piše među ostalim u otpusnom pismu iz bolnice odakle su ga ispratili s kutijom tableta Normabel.
Dr. Sandra Bičanić bila je dežurna i tri tjedna kasnije, kada su Titana, kako mu je nadimak, dovezli iz Pamučne industrije, nakon što se tamo spustio s dimnjaka, a dijagnoza, kao i terapija, bila je vrlo slična prošloj.
Kada se penjao na dimnjak, Petrunić je bio dvostruko trezniji nego kada se bio penjao na dizalicu. Izmjereno mu je “tek” 1,46 promila.
– U tom slučaju isto sam došao kući malo pod gasom, osjetio sam dosadu i krenuo na dimnjak. Na ulazu u tvornicu sam rekao da idem u staklarsko poduzeće kako bih bio siguran da će me pustiti unutra. Penjao sam se oprezno jer je dimnjak star, a bilo je i sklisko. Gore je bilo prilično hladno, pa sam tu i tamo ulazio u dimnjak da se sklonim od vjetra. Dugarešani su mi mahali sa svih strana. Spustio sam se kada mi je postalo hladno – prepričao je posljednju opasnu pustolovinu.
Drago mu je, kaže, što ga svi bodre dok je na vrhu, a nakon što je završio u medijima, na cesti su ga počeli zaustavljati ljudi. Boli ga što neki pričaju da se glupira kako bi zaradio mirovinu.
– Patim od nesanice, dovoljno mi je tri ili četiri sata sna. Popijem koji puta i više nego što bih trebao, ali nisam lud. Samo se volim penjati. Penjem se cijeli život, samo što prije to nikoga nije zanimalo. Da sam bio potpuno trijezan, svejedno bih se popeo na kran i dimnjak – tvrdi Petrunić nabrajajući lokacije koje je osvojio, a na podebljem se popisu našao i stup na kojem je odašiljač telekomunikacijskog operatera, smješten iza njegove kuće.
Zvali ga Gumeni
Da je tako potvrdio je i Titanov susjed Brena koji ga je došao pozdraviti.
– Ma on se stalno nekamo penje. Mi susjedi, kada imamo otpiliti granu na stablu, odmah ga pozovemo jer je on gore začas – priča susjed Brena. Ni njegova majka Barka ne vidi ništa loše u tome što joj se sin tu i tamo popne visoko.
Tihomir je završio samo osnovnu školu. Upisao je i srednju tehničku ali, kaže, nije išlo, pa se nakon polugodišta ispisao. Nekoliko godina penjao se po rodnom gradu, a onda to nastavio i u Bihaću, na vojnom aerodromu Željava, gdje je skoro kao golobradi mladac otišao na služenje vojnog roka. Tamo su ga prozvali Gumeni.
Da mu dizalicu nedaleko od kuće i nisu raskopali, ne bi se na nju više penjao, a interventne službe mogu odahnuti jer se više neće penjati, obećao je, ni na tvornički dimnjak.
– Više mi nije gušt. To su vrhovi koje sam osvojio. Što ću dalje, ne znam. Kažu mi da idem na karlovačke nebodere, ali ne želim iz moje Duge Rese. Žao mi je samo vatrogasaca, policajaca i djelatnika HMP-a koji su zbog mene morali raditi – kaže Petrunić.
KAportal.hr