Karlovac se opet uspio izboriti za udarna mjesta u hrvatskim medijima, dakako kao i dosad, po lošem i po bizarnom. Da se podsjetimo nekih od dosadašnjih slučajeva; postizborna kupovina vlasti za keš od stranke umirovljenika, priča o tome kako gradska vlast ima dosjee o novinarima, divljanje lokalne mladeži HDZ-a uz ustaške pokliče, politički neotesane šale i opaske gradonačelnika o Romima, homoseksualcima i slijepima, trodnevni team building kompletnog vodstva Grada u hercegovačkom samostanu … Mnogima je otkriće s prošlog Gradskog vijeća da je kandidatima za mjesto pročelnika za poljoprivredu između ostalog postavljano pitanje što misle o izgradnji džamije u Karlovcu i istospolnim brakovima, bilo šokantno. Uz gore iznesenu kronologiju gafova nema tu ništa šokantno, prije bi se moglo reći da se to savršeno uklapa u mozaik gradske politike, da je to logičan kontinuitet mentalnog sklopa u vodećim glavama gradske uprave. Dakako da je izlišno raspravljati o tome je li politički korektno postavljati ovakva pitanja u razgovoru za posao u javnoj službi, pa i tome je li to legitiman ili legalan potez. Šokantnost cijele priče skriva se u obrazloženju slučaja pročelnika Ureda gradonačelnika. Prozvan od strane oporbe, on je s govornice Gradskog vijeća, potvrđujući istinitost pitanja o gay brakovima i džamiji, mogao odgovoriti da su pitanja postavljena s intencijom jer u gradsku upravu želi ljude tolerantnih nazora neopterećene nacijom i seksualnom orijentacijom. Naravno, s obzirom na političke “provale” ljudi iz gradskog HDZ-a, gradonačelnikovo forsiranje katoličanstva u po zakonu sekularizirane javne ustanove, proustaške ispade mladeži HDZ-a kojoj te ideje nisu pale s neba, i općenito proklamiranu konzervativnu narav HDZ-a, nitko mu ne bi povjerovao, ali nitko također ne bi mogao decidirano tvrditi da laže. Ne, pročelnik se odlučio za najgori mogući odgovor kojim je posredno odao prave motive; sporna su pitanja postavljena da se šokira ispitanika. Drugim riječima, skandal priče ne krije se u pitanjima, već u tome što šef ureda gradonačelnika i gradska uprava smatraju šokantnim. Većini civiliziranih, prozapadnih, slobodoumnih ljudi u 21. stoljeću u spolnoj orijentaciji i pravu na prakticiranje vjere koje je zagarantirano i Ustavom nema ništa šokantnog. Na osnovu tih premisa može se izvući zabrinjavajući zaključak: pitanja koja zadiru u privatnu sferu i osobne slobode vjerojatno su zloupotrebljena da pridonesu eliminaciji onih kandidata koji nemaju ništa protiv džamije i istospolnih brakova. S druge strane, ostaje misterij čemu ova blamaža gradskoj upravi i ta pitanja, kad je javna tajna da su natječaji za javne službe farsa za zadovoljavanje zakonske forme. Nebitno jeste li gay ili musliman, ako nemate nekog u vrhu vlasti ili ne posjedujete “ispravnu” stranačku iskaznicu, šansa da se dokopate posla u javnom sektoru je jednaka onoj da Dinamo osvoji Ligu prvaka. I to bi trebalo biti šokantno. No to što odgovorna osoba u ovom slučaju nosi krimen čovjeka osuđenog za krivotvorenje diplome i posljedičnog izbacivanja iz policije, a za kaznu je postavljena za šefa gradonačelnikovog ureda i odlučuje o zapošljavanju u gradsku službu pitanjima koja zadiru u osobne slobode, to već prelazi granice pojmljivog. To je sprdnja, cinizam jednog moralno trulog sustava, cerekanje svima nama u facu.
Što o ovoj temi misli naš drugi Press(R)ing kolumnist Tomo Vičić pročitajte ovdje…