– Sve su to laži, to nije bila likvidacija nego oružani okršaj u kojem smo jedva izvukli žive glave. Do kuće Roknićevih s četiri gardista krenuo sam postaviti bestrzajni top no tamo su nas dočekali bombama, započeo je svoju priču Željko Gojak, sudionik događaja u karlovačkom naselju Sajevac iz listopada 1991. godine u kojem su ubijeni Danijela Roknić (16), njezin otac Marko i njegova sestra Dragica Ninković. Slučaj koji je nakon gotovo dva desetljeća u medijima u cijeloj regiji potenciran kao karlovački “slučaj Zec” do hrvatske je javnosti došao preko izjave predsjednika SNV-a Milorada Pupovca.
Ekshumacija tijela
Ovih dana ušao je u svoju novu fazu, ekshumacijom tijela poginulih na mjesnom groblju na Popović Brdu u istrazi Županijskog suda u Karlovcu. Danijelina majka Branka Roknić, koja danas sa sinom Nenadom živi u Beogradu, svoju je verziju događaja od 5. listopada 1991. ispričala istražiteljima srbijanskog Specijalnog suda za ratne zločine. Po njenom je iskazu, riječ bila o bešćutnoj likvidaciji koju je izvela skupina gardista, među kojima je uperila prstom i u svojeg tadašnjeg susjeda Željka Gojaka i njegovog brata.
Ukućane je tog poslijepodneva, priča, trgnula rafalna paljba, nakon čega su čuli kako netko razvaljuje dvorišna vrata i ubija njihova psa. Samo koju sekundu kasnije, stoji dalje u iskazu, u kuću im je ubačena ručna bomba, a unutra ulaze “četvorica muškaraca u uniformama ZNG-a među kojima je prepoznala svojeg susjeda Željka Gojaka i njegovog brata”. Gojaka optužuje kako je prvo ispalio hitac u glavu šogorici Dragici Ninković, a potom je ubijen i njen suprug Marko. – Kćer sam pokušala sakriti pod stol, ali joj je Gojak pucao u leđa. Nenad je preživio jer je bio sakriven na tavanu, a mene su namjerno odluči poštediti. Rekli su “ne nju, neka gleda, neka pati” – stoji u iskazu Branke Roknić. “KAportal” u ekskluzivnom video prilogu donosi svjedočanstvo o istom događaju Željka Gojaka, čija se priča potpuno razlikuje.
[media id=10]
Nisam ubojica
– Dobio sam zadatak odvesti gardiste do mjesta pogodnog za postavljanje bestrzajnog topa, a to je bilo kod Roknićeve kuće. Kad smo ušli u dvorište napao me pas pa sam ga ubio, a nekoliko sekundi poslije s balkona su na nas pale dvije bombe. Eksplozija nas je sve pokosila i izranjavala. Još uvijek imam kuglice po rukama, dok mi je tada stradala tetiva pa desnom rukom nisam mogao niti maknuti. U pucnjavi je stradao Marko, a valjda su rafali pogodili i ostale, pa i Danijelu. Sada me optužuju da sam je ubio i još rekao “neka pati”. Mi smo htjeli malu odmah odvesti u karlovačku bolnicu, ali majka nam nije dala.
Kako nastavlja Gojak, nevjerojatno kako je Branka Roknić optužila i njegovog brata, koji tog dana s njima nije išao kod Roknićeve kuće. – Nisam ubojica i sve ovo što sam sada rekao ako zatreba ću ponoviti i pred sudom. To mogu posvjedočiti i ostali, ispričao je Gojak dodavši kako je tadašnji srpski Radio Petrova Gora javio kako je obitelj Roknić hladnokrvno ubijena i izmasakrirana što je, tvrdi Gojak, aposlutna laž. Sporni događaj u svojoj knjizi “Obranjen Karlovac, obranjena Hrvatska” opisuje i tadašnji šef Kriznog stožera Karlovca Mijo Laić. U knjizi 4. i 5. listopad spominje kao dane prvih najžećih napada na Karlovac. Tada je Karlovac u neprijeteljskim napadima brojao 11 mrtvih i 132 ranjene osobe, dok spominje i događaj sa Sajevca u kojem navodi kako je “na Sajevcu Marko Roknić bacio ručnu bombu i ranio četvoricu gardista”.
KAportal.hr
