– Evo, pogledajte kako su od mene, male sirotinje, napravili veliku sirotinju, rekao nam je potišteno 70-godišnji umirovljeni građevinski radnik Ivan Š. prebirući teškim rukama po hrpi papira prepunih brojeva. Njegova tri godine starija supruga Ružica je zaplakala. Na prvi pogled njihova je priča obična priča iz Hrvatske. S Ivanovih 2.100 i Ružičinih 1.000 kuna mirovine jedva da su krpali mjesečne režije i dva skromna obroka dnevno. Nemaju djece da im pomognu, a rodbina i prijatelji ne žive ništa bolje od njih. – U banci nam nisu dali kredit, rekli su da smo stari i da imamo male penzije. Htjeli smo si pomoć kreditom, kako bi mogli platiti komunalije Inkasatoru, jer su nas ovršili. Otišao sam kod te gospođe, ne znam kako se zove, i digao kredit od pet tisuća kuna, započeo je priču Ivan, a Ružica pustila još jednu suzu dodajući da je tada za njih počeo prvi pakao.
Nemaju za kruh
Uzela je Ivanu riječ i rekla da su u tri kredita formalno podigli oko 20 tisuća kuna, na ruke dobili desetak, a moraju vratiti 40. – Sjeli su nam na mirovine, više nemamo za kruh, iz Crvenog križa svaki dan nam nose ručak. Nismo to zaslužili, nije izdržala Ružica pružajući papir koji je trebao objasniti način kreditiranja. Naime, u šest članaka ugovora na komadu papira objašnjava se da Slovenac U. R. Ivanu Š. pozajmljuje 5.120 kuna. Članak br. 4 Ugovora naglašava da se ugovor sklapa između fizičkih osoba, pa stoga ne podliježe Zakonu o bankama i Zakonu o zaštiti potrošača. – Dobio sam taj novac, no zapeo sam s uplatom. Ostao sam im dužan 1.600 kuna, pa sam digao novi kredit od 8.600 kuna. No oni su mi dali samo 3.200, rekavši mi da su uzeli razliku od 1.600. Pitao sam što je s razlikom i dobio odgovor da sve piše u Ugovoru. Na naplatu kredita poslali su mi nekakve penale i sada traže 12 tisuća kuna, ogorčen je Ivan. Na isti način Ružica je na ruke, tvrdi, dobila 2.100 kuna, a mora vratiti 17 tisuća kuna. Oboje su potpisali ugovore istovjetne ugovoru sa stanovitim U. R., samo što im je pozajmice sada dao stanoviti M.S. iz, ni manje ni više, nego Hollywooda u SAD-u.
Slažu se u tome da ni sami ne znaju što su sve potpisali kod gospođe koja je slatkorječiva i ljubazna bila pri njihovom prvom susretu, ali ne i kasnije kada su došli pitati što im se događa.
Naivni starci
– Vratite novac. Sve ste to potpisali, bio je sav njezin odgovor, kažu starci. Zanimljivo je da dug od njih nisu potraživale fizičke osobe koje su im novac pozajmile, već četiri različita poduzeća na koja su pozajmitelji prebacili potraživanja. “Custos Laboris” iz Siska, “Napredak” poslovanja iz Zagreba, “Afel” iz Varaždina i Usluge “Axia” iz Vukovara poduzeća su koja su im slala uplatnice i pokretala ovrhe. Sva su osnovana prije tri godine, svima su vlasnici osobe stare tridesetak godina i do njih je gotovo nemoguće doći jer nemaju istaknute brojeve telefona na telefonskim imenicima. Vlasnik “Custos Laborisa” je C.I.R.(22) s američkom putovnicom, “Afel” iz Varaždina drži M.A.G.R. (33) iz Dominikanske Republike, “Napredak Poslovanja” P.R.(29) iz Valjeva u Srbiji, a vukovarske Usluge “Axia” M. T.(35)iz Zagreba. U njihove su ruke naivni starci svojim potpisima prepustili svoje sudbine, a tamo će i ostati još barem dvije godine, koliko će Ivanu i Ružici trebati da zatvore sve svoje minuse. – Išao sam ja i na policiju, oni su sve popisali, pa ćemo vidjeti što će biti, hvata se za slamku Ivan Š. smatrajući da bi mu sada dobro došao odvjetnik kojeg ne može platiti. – Nitko nas ne želi primiti, nitko s nama ne želi razovarati, svi samo žele da vratimo novac. Da je to bio pošteni kredit, ja ne bih riječ rekao, ali vraćam novac koji mi praktički nisu niti dali, tuži se Ivan ni sam ne znajući na koga.
KAportal.hr