Nema apsolutno ništa nelegitimno ni nelegalno u činjenici da je jedan gradski vijećnik, u našem slučaju Ivica Ban u svojoj gradskoj četvrti Banija predložio podizanje raspela. Kao što ne bi bilo ništa sporno da je netko drugi predložio da se na istom mjestu, recimo, podigne petmetarski spomenik Bruceu Leeju. I kad bi Ban pred Odborom Gradske četvrti suprostavljao svoje argumente zašto postaviti raspelo na gradskom raskršću argumentima nekog elokventnog zagovornika Brucea Leeja, mogao bi se naći u gadnim problemima. Naime, filmovi Brucea Leeja godinama su se vrtjeli u pokojnom kinu “Banija”, gledali su mladi Banijanci (i Ban valjda) “Na zmajevom putu” i u “Zmajevom gnijezdu” na desetine puta i tako formirali svoj svjetonazor vjerojatno čvršće nego na nedjeljnim misama kod pokojnog velečasnog Viktora u Sveta tri kralja. Naime, iz filmova honkoškog majstora borilačkih vještina moglo se naučiti mnogo toga o ljudskoj časti, odanosti, ponosu, snazi duha, o jasnom razlikovanju dobra od zla… A što bi Ban imao za reći? “Zato što smo mi u HDZ-u tak’ odlučili’”, “zato jer je raspelo dokaz hrvatstva i katoličanstva, a oni koji se protive su komunjare i Jugoslaveni”, “zato što će gradonačelnik ljepše gledat na Baniju” ili “zato što od skoro 4 tisuće Banijanaca nedjeljom u 11 na misu dođe tek njih stotinjak, pa treba malo tu stvar pogurat’”? Šalu na stranu, ima Ban pravo tražiti što hoće i obrazlagati to kako hoće, ne treba čak na ovom mjestu previše razglabati jesu li motivi predlagača, njega i temeljnog ogranka HDZ-a, političke ili vjerske prirode, pravo je pitanje je li s iznošenjem prijedloga njegova misija po tom pitanju završila. Hoće li gradske stručne službe na koje se poziva u izjavama, reći “da” ili “ne” raspelu bez pritiska, samostalno, na osnovu stručnih procjena i mišljenja. Jer, iz Banovih izjava se stječe dojam kao da je to formalnost i gotova stvar. Ako on koji predlaže bude i utjecao na odluku to ne može biti dobro. Prije svega jer već rečenica “kako njemu nije jasno zašto bi netko imao nešto protiv raspela” jasno pokazuje da nema blage veze o tome da postavljanje raspela na uglu Starčevićeve i “brze ceste” uopće nije vjersko pitanje, već estetsko, odnosno urbanističko – ambijentalno pitanje. A o tome Ban, valjda će i sam priznati, pojma nema. Da budemo skroz plastični u pojašnjenju; to je kao da netko od nas ide organizirati separaciju otpada u reciklažnom dvorištu, a ne pita za mišljenje Bana koji je stručnjak u “Čistoći” po pitanju smeća.
Kad bi znali da u spomenutim stručnim službama sjede neovisni arhitekti i urbanisti, nestranački ljudi i kad bi ga vodstvo Grada podržavalo u neovisnom mišljenju u smislu da Karlovac izgleda skladno, bilo bi izlišno pisati ovaj tekst i uzbuđivati se oko nečijeg prijedloga podizanja raspela ili spomenika Bruceu Leeju. Čekali bi da pametniji i stručniji od nas odluče. No posljednjih 20 godina svjedoci smo upravo obrnute situacije; pod krinkom “nezavisnih” stručnih tijela događala su se permanentna urbanistička silovanja u političkoj kuhinji podilaženja privatnim interesima, ili iz čiste ignorancije. Većina arhitekata operirana od politike će reći da veliki trgovački centri, počevši od Kauflanda nadalje nemaju što raditi u centru, dva Lidla na mjestima pristojne industrijske arhitekture izgledaju kao neugledne konjušnice, nasuprot arhitektonski vrijedne i izazovne crkve Sv. Josipa na Dubovcu izgrađene usred komunističkog mraka, nova crkva u Novom Centru izgleda kao seljačka gotika, o auto salonu uz pristojne zgrade arhiva, galerije i knjižnice nagrđene kričavim aneksom, da i ne govorimo. Te “stručne” službe su dozvolile da se usred grada uz nogostupe postavljaju ad hoc posvete poginulim braniteljima na neprimjeren način, da izgledaju kao grobovi, nisu se oglasile ni kod gradnje ružnog zida na Kupi koji ionako ne služi ničemu (vidi: kaportal.hr/foto-galerije/poplave-u-karlovcu/). Karlovac ima zid i na “kampu” na Korani kojeg je HDZ za vrijeme SDP-a decidirano htio rušiti zbog nedopustive visine i blizine Korane, a sad više nije tako nedopustivo visok i toliko blizu rijeke kad su oni na vlasti. Dok ne bude nezavisnog, ali stvarno nezavisnog tijela sastavljenog od majstora struke, ne nužno iz Karlovca, u ovom će gradu i dalje nicati trajni podsjetnici ljudske gluposti i politikom opterećenog voluntarizma.
A banijansko raskršće? Tu nije bilo arhitektonskog ludovanja, ali bez politike nije išlo, barem u nazivlju ulica. Prvo je na tom potezu bila Starčevićeva ulica, nazvana po Ocu domovine, nacionalistu, zakletom antiklerikalcu koji nije mogao smisliti Crkvu. Mnogo desetljeća poslije, tamo poslije “hrvatskog proljeća” došla je “brza cesta” kojoj je nadjenuto ime Većeslava Holjevca, karlovačkog komunista, partizana i slavnog zagrebačkog gradonačelnika. Kasnije je trg s tri jedina banijanska nebodera dobio ime po Marxu i Engelsu, pa se uz brzu cestu sadilo 88 stabala za druga Tita. S demokracijom Marx je uklonjen, a trg dobio ime posljednjeg hrvatskog kralja narodne krvi Petra Svačića. Kad se taj cušpajz iz političkih kuhinja ovako kronološki pobroji, Banova ideja izgleda skoro pa logična. Red je valjda da nakon svih antiklerikalaca, komunističkih ideologa, partizana i maršala, i katoličanstvo 2 tisuće i deset godina poslije Krista na tom raskršću dobije svoje mjesto pod suncem. Ipak ne. Ako je građanin Ban imao pravo iznijeti prijedlog, i potpisnik ovih redova uzima si građansku slobodu da kaže kako to nije pametna ideja. Ako ništa, uz upitno uklapanje raspela u ambijent, trebalo bi promisliti je li jedno takvo raskršće na tranzitnoj, bučnoj cesti gdje jure kamioni i autobusi, previše profano za takav sadržaj, je li to vulgarizacija vjere. Raspela se – u prenesenom značenju – bolje osjećaju u intimnijim, tišim mjestima. Tamo raspelu nije mjesto, baš kao ni Bruceu Leeju. Možda bi Ban trebao naučiti ponešto od onih što su u tad već dekadentnom socijalizmu sadili 88 stabala. Drvo nije ništa mudro, ali svuda se uklapa, nikog ne vrijeđa i nikog ne dovodi u bilo kakvu ideološko – političko – vjersku napast. To su nas još Francuzi naučili. Da je prije 200 godina general Marmont umjesto platana na Dubovcu “posadio” vlastitu bistu, mjedena glava već bi odavna trunula u blatu. A platane su još tamo. Zato, najpametnije je da Ban zasadi drvo u ime Boga. Bogu na nebesima bit će milo, a ljudima na zemlji neće biti mrsko.
Što o ovoj temi piše naš drugi Press(r)ing kolumnist Tomo Vičić pročitajte ovdje…