Baš kao i u slučaju brendiranja Karlovca kad smo uz mudrost da Karlovac treba postati grad susreta, za 268 tisuća kuna iz naših džepova saznali ono što već znamo, da bi grad svoj imidž trebao graditi na četiri rijeke i Zvijezdi, sad nam je i Lučka kapetanija u Sisku izdala potvrdu da je Foginovo kupalište i formalno postalo ono što i je već stotinjak godina. Dakle, kupalište. Iako naravno ima na desetine bolje uređenih kupališta i s čistijom vodom – ne treba tražiti dalje od dvadesetak kilometara uzvodno Mrežnice divne – zgodan je kuriozum i svakako pokazivanje ambicije gradske vlasti da prekinu decenije zapuštanja Korane u gradu. Ali i tipično hrvatsko pretpostavljanje forme sadržaju. Moglo bi se to usporediti na jednoj višoj razini s ulaskom Hrvatske u Europsku uniju. Naši politički prvaci uvijek govore o ulasku u EU kao o najvažnijem cilju, a nitko ne govori da je zapravo najvažniji cilj za Hrvatsku postići EU standarde zbog nas samih, pa je ulazak u EU društvo tek formalnost koja nam onda možda neće niti trebati. I registracija Foginovog kupališta bi trebala biti tek svečani zadnji čin, formalna kruna napora nakon što se Korani u Karlovcu vrati sjaj kakav je imala od prvih analiza vode 1870. i nalaza da “Korana jača snagu muževa i krijepi žensku ljepotu”, preko otvaranja hotela 1908. gdje su odmarali i članovi kraljevskih obitelji, do desetina tisuća kupača iz Karlovca, Zagreba i okolice koji su kroz desetljeća 20. stoljeća krijepili tijelo i dušu iznad i ispod slapa. A ne da se, karikirano, držimo krilatice “glavno da mi imamo papir, za ostalo ćemo lako.” Treba ovdje jasno naglasiti, ova skepsa nema veze s nositeljem projekta pročelnikom Jakšićem, koji ulaže mnogo truda da osim registracije kupališta, Foginovo zaista i uredi. Na stranu to što nije baš jasno zašto se pročelnik za socijalnu skrb, šport i udruge bavi ovim komunalnim poslovima (valjda u međuvremenu pročelnica za komunalno gospodarstvo ne razbija glavu socijalnom skrbi), no skakaonica je uređena u potpunosti, svlačionice se uređuju, trava je pokošena, igrališta su sređena, rijeka je već prije poribljena amurom koji bi trebao pomoći da se stane na kraj podivljaloj podvodnoj vegetaciji… Ali inicijativi pročelnika očito nedostaje snažnija podrška, to jest čvrsta politička volja. Politička volja je uvijek presudna u pitanjima od javnog interesa. I kad se kaže da nema dovoljno novaca za određeni projekt, obično je to znak da nema dovoljno političke volje da se nešto napravi do kraja. Poslužimo se recentnim uspjehom, Karlovac je 90 godina priželjkivao nogometnog prvoligaša, dobio ga je tek kad je uz određene okolnosti iskazana snažna politička volja. I to usred ekonomske krize! Nažalost, politička volja nije u rukama pročelnika Jakšića, ni gradonačelnika, ni Gradskog vijeća. Na ovim se adresama može razgovarati o mrvicama, konce krupnih odluka, kao što je bio slučaj i s nogometom, vuče netko iznad. Ako je potpisnik ovog teksta u krivu po tom pitanju, dijagnoza je onda još poraznija; to pak znači da jednostavno imamo nesposobnu i(li) za bitna pitanja nezainteresiranu vlast. Drugim riječima, sve je to lijepo i vrijedno, pokošena trava, svlačionice, uređena igrališta, ali badava nam certifikat Lučke kapetanije Sisak, kad čovjek u Koranu ulazi na vlastitu odgovornost u opasnosti od bakterija, proljeva i kožnih zaraza, sve zahvaljujući činjenici da Korana redovito pokazuje nenormalne razine fekalnog zagađenja. Ono se ne proizvodi samo, ono izlazi iz kuća uzvodnih prigradskih naselja koja nisu čula za civilizacijski doseg – septičku jamu. I neka nisu, ima tu valjda nekih komunalnih inspekcija koje bi te neznalice mogla opaliti tamo gdje nas sve najviše boli – po džepu. Ali nema političke volje. Dalje, osim zagađenja, na Foginovom je posljednjih godina, uključujući i prošlu, bilo potrebno pravo umijeće i jak želudac da se kroz priobalni drač probije do “normalne” vode. Tok je usporen, fekalije pogoduju bujanju, ali i činjenica da je bilo sporova između grada i roniteljskih društava oko naknade za nimalo lagan posao podvodne košnje. Dok je bilo političke volje, našlo se načina namaknuti novca da se korito Korane drži koliko-toliko čistim. Na Foginovo se naslanja i nesretna ruševina hotela u privatnom vlasništvu. U jeku predizborne kampanje iz HDZ-a su ispalili vijest da su našli kupca za bivši hotel. Bila je to predizborna patka, kao i blisko obećanje gradonačelnika da će Karlovac uskoro graditi ne jedan, nego dva bazena. Sve je to lako oprostivo, jer smo se već naučili da se u predizbornim kampanjama laže i trabunja kao da se umjesto kod spin doktora dr.sc. Bože Skoke bilo na dozi bunike u vigvamu Luke Hodaka. Ali teško je ne uzeti za zlo odsutnost političke volje da se stvari pomaknu s mjesta. Bivši je hotel fizička opasnost za prolaznike, tu nema sumnje, hotel je i sanitarno potencijalni izvor zaraze, to je još manje sporno. Zgrada je privatno vlasništvo i očito vlasnik ne pokazuje želju ni za uređenjem, ni za kompromisom. Grad samo naizgled tu ne može ništa. Ali ima dužnost zaštititi svoje građane od opasnosti. Dakle, prvo dignuti visoku i što skuplju ogradu oko zgrade kako ne bi nekome nešto palo na glavu. Pa ispostaviti račun vlasniku za obavljeni posao. Zatim, izvršiti temeljitu deratizaciju i ponovno ispostaviti račun vlasniku. Pa poslati sanitarnu inspekciju i pisati kazne. I tako ukrug, dok Grad ne dođe u poziciju da aktivno može sudjelovati u kreiranju sudbine bivšeg hotela. Ali, kao što rekosmo, nema političke volje čak ni za stvari za koje bi vlast pobrala aplauz na otvorenoj sceni od strane 99 posto Karlovčana. Certifikat službenog kupališta je zgodna stvar, ali od njega se neće smanjiti koncentracija fekalnog zagađenja niti prorijediti populacija štakora i zmija u betonskom ruglu na Korani.
Što o ovoj temi piše naš drugi Press(r)ing kolumnist Tomo Vičić pročitajte ovdje…