Prema pisanju glasila Srpskog narodnog vijeća Novosti, 1992. godine su četvorica Karlovčana pravomoćno osuđeni zbog miniranja tridesetak različitih objekata u drugoj polovici 1991., uglavnom kafića i drugih ugostiteljskih objekata, kioska, obrtničkih radnji i automobila, mahom u vlasništvu karlovačkih Srba. Reklo bi se, ništa u toj 20 godina staroj vijesti nema novo, ratni Karlovac je jedan od rekordera po miniranjima, bilo je suđenja, i danas postoje porušene zgrade svjedoci takvim rabotama. Bilo je i priličan broj u javnosti eksponiranih slučajeva, posebno slučaj kad je prilikom miniranja kafića “Top” kao koletaralna žrtva, smrtno nastradalo dijete – prognanik iz okolice Karlovca.
U ovom slučaju, zanimljivo je to da Novosti tvrde da je na suđenju javnost bila isključena, da čak ni oštećenici nisu pozvani u sudnicu, niti su znali za presudu sve do prije nekoliko mjeseci. Riječ je o dvjema presudama, onoj Općinskog suda iz siječnja 1992. i Okružnog suda iz ožujka iste godine, koji je potvrdio presudu Općinskog suda, s tim što je osuđenicima povećao kazne.
Kako pišu Novosti, neki su objekti u Karlovcu bili više puta minirani, a najgore je prošla Palača Drašković u Radićevoj ulici u centru grada u kojoj se nalazio disko klub “Nula”, a koja je minirana čak četiri puta. Dvojica su minirala, a druga dvojica, inače policajci, dobavljala materijal za izradu eksplozivnih naprava ili davali gotove eksplozivne naprave. “Logističari” su s umišljajem pomagali da se izazovu eksplozije većeg opsega, uslijed čega je nastala imovinska šteta velikih razmjera, a izvršitelji su, piše u presudama, izazvali opasnost za imovinu većeg opsega, pa je uslijed toga nastupila imovinska šteta velikih razmjera. Prvookrivljeni D. K. osuđen je na dvije i pol godine zatvora zbog miniranja, a četvrtooptuženi D. K. na dvije godine zatvora. Drugooptuženi B. F. i trećeoptuženi D.S., inače policajci, osuđeni su zbog pomaganja na po deset mjeseci zatvora.
Glasnogovornica Općinskog suda Irena Šegavić je Novostima djelomično demantirala tvrdnju Novosti da je suđenje bilo tajno, priopćenjem u kojem stoji kako je rasprava bila javna, ali je sudac djelomično ograničio prisustvovanje publike zbog ograničenosti prostora. Raspravi je prisustvovalo petoro ljudi, a presuda je prema riječima glasnogovornice suda javno objavljena. Potvrdila je čudnu odluku da se oštećenici ne zovu na raspravu.
U Novostima se pitaju kako se moglo na vrijeme najaviti prisustvovanje glavnoj raspravi ako se za cijeli proces nije znalo, koja su to petorica prisustvovali glavnoj raspravi i po kojim su kriterijima odabrani, gdje je presuda i kada javno objavljena ako dosad nitko za nju, osim osuđenih, uglavnom nije znao, te zašto oštećenici nisu bili pozvani na glavnu raspravu i zašto nisu upoznati s presudom odmah nakon njenog izricanja, kako bi mogli tražiti nadoknadu štete. Naime, kako je država odmah na početku devedesetih, tzv. Šeksovim zakonom, sa sebe skinula odgovornost zbog miniranja i terorističkih akata te s obzirom na to da je od izvršenja djela prošlo više od 20 godina, oštećenici sada zbog zastare ne mogu tražiti nadoknadu štete.
Na temelju odluke predsjednika Republike Hrvatske o pomilovanju osuđenih osoba od 28. svibnja 1992., drugooptuženi B. F. pomilovan je tako da je oslobađen od izdržavanja neizdržanog dijela kazne, a četvrtooptuženi D.K. tako da se kazna zatvora od dvije godine zamjenjuje uvjetnom osudom, uz rok od pet godina kušnje. Na temelju predsjednikovih odluka od 22. srpnja i 10. studenog 1992., prvooptuženi D.K. potpuno je oslobođen od izvršenja izrečene kazne zatvora, a trećeoptuženi D.S. oslobođen je izvršenja neizdržanog dijela kazne.
U Karlovcu je početkom devedesetih godina minirano više od 300 raznih objekata u vlasništvu Srba, a radilo se o kućama, garažama, gospodarskim objektima, stanovima, poslovnim prostorima, trgovinama, kafićima i drugim ugostiteljskim radnjama, obrtima, kioscima i automobilima. Minirano je i nekoliko objekata u vlasništvu građana drugih nacionalnosti i nepodobnih Hrvata, ali su neki objekti stradali i u međusobnim obračunima raznih hrvatskih političkih stranaka i frakcija unutar samog HDZ-a. Počinitelji uglavnom nisu pronađeni ili bi, ako su pronađeni, sve prošlo u tišini, kao i u ovom slučaju, a oštećenici nisu dobivali nikakvu nadoknadu štete.
Prema pisanju Novosti, sestra i brat Ana i Dragan Milašinović, vlasnici Palače Drašković koja je minirana četiri puta, za presudu su saznali tek prije mjesec – dva, a o procesu nisu znali ništa. Za prva dva miniranja tužili su državu Evropskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, gdje je dogovorena nagodba. No, kada im je trebalo isplatiti odštetu, država je odustala od nagodbe, a sud im je dodijelio 1.500 eura na ime nematerijalne štete, što je otišlo na sudske troškove i advokata. Milašinovići poznaju prvooptuženog, pozdravljali su se s njim u gradu, ali nisu znali da im je on minirao poslovne prostore. Za druga dva miniranja proces još traje.
KAportal.hr