Da Karlovac ipak nije neka Nedođija svjedoči i reagiranje gosp. Nevena Barkovića izvršnog urednika T-portala na moj tekst “Ateističke nebuloze. . Pišući taj tekst nisam mislio da ću izazvati takovu burnu reakciju nekoga u metropoli. I to još Izvršnog urednika jednog od najposjećenijih portala u Hrvatskoj. Gospodin Barković mora da je važna osoba jer je dobio privilegiju koju inače nemaju posjetitelji KAportala. Ostali mogu pisati komentare samo ispod teksta, a gospodin Izvršni dobio je priliku napisati i članak ukrašen sličicom. Kao nijedan kolumnist na portalu. Neuobičajena praksa da urednik jednog portala može pisati na drugom portalu , ali drago mi je da je došlo i do takove odluke uredništva. Pa što je to u mom tekstu tako uzrujalo gospodina Izvršnog urednika T-portala da je napisao duplo duži tekst od moga?
Moj tekst bila je reakcija na jedan tekst u Jutarnjem u kojem je bila predstavljena jedna grupa “novih ateista”. Osvrnuo sam se na njihove izjave i ustvrdio da je to najobičnija hrpa nebuloza. I to je bilo sve. Zar je to zabranjeno?
Poznata je činjenica da ljudi često ne pročitaju ono što piše, ne čuju ono što se govori tako se dogodilo i u ovom slučaju. Gospodin Barković spada upravo u tu grupu čitača – čita opterećen pa ne vidi što piše. Dogodilo mu se upravo ono što meni prigovara: da ne trpim druge i drugačije. Govoreći o meni zapravo govori o sebi. Ponaša se poput čovjeka kojega su doveli na nogometno igralište, uvrstili ga u momčad, samo mu nisu rekli gdje je protivnikov gol. Kad je dobio loptu opalio ju je svom silinom u svoj gol. Upravo se to dogodilo gospodinu Izvršnom uredniku.
Vidjevši naslov teksta očekivao sam nešto što bi me satrlo u temelju, prisililo da se zavučem u mišju rupu pred erudicijom i znanjem, funkcijom i društvenim ugledom. A ono “nula bodova” . Štosevi “s brkovima”, pojmovna zbrka, krivotvorine, podmetanja…Meni predbacuje da tvrdnje ne potkrepljujem činjenicama. Kojom činjenicom je on potkrijepio svoje tvrdnje? Nijednom. Osim ako činjenice nisu amaterski pokušaji diskvalifikacije ili uporno prkosno , nedoraslo djetinje ponavljanje o praznovjerju. Svaki čovjek po svom habitusu ima pravo na svoje mišljenje, javno ga iznositi, biti teist ili ateist. Ni u jednom dijelu nisam se izrugivao ateistima, ateizmu poštujući svakog čovjeka u njegovu uvjerenju. Pisao sam o izjavama dotičnih osoba. A to je ipak razlika. Zar ne? Zar je to zabranjeno?
Nije vic u tome da ja ne poznajem što je ateizam, problem je tome što Izvršni urednik koji se deklarira kao ateist ne poznaje ateizam. Znanošću ga pokušava pokriti, a zapravo je potka njegova ateizma ideologija, znanost mu služi kao smokvin list. Tek, onako uzgred, znanost nema veze s ateizmom ni sa religijom. Ako se baš hoće nategnuti više bi naginjala prema religiji, jer po svemu sudeći – Bog bi ipak trebao postojati!
O povijesti bi se dalo govoriti, ali tek s ljudima koji poznaju barem osnovne elemente znanstvenog rada. Očito da to nije jača strana gospodina Izvršnog kao i brojnih komentatora ispod tekstova.
Ja jesam sa sela, živim u selu, dakle ruralac, po gospodinu Izvršnom manje vrijedan od urbanih ljudi, koji umjesto po knjigama kopa po nosu. Zatucan primitivac. Stoga me čudi što se toliko uznemirio zbog malog teksta, ili se u tekstu ipak krilo zrnce istine?! Ne objavljujem po velikim novinama, portalima, ne zovu me da dadnem neko svoje mišljenje viđenje događaja, fenomena ili ljudi. Mali zatucani provincijalac, pa uznemirio svjetskog čovjeka. Mora da ju tu neka tajna!
I na kraju zbog vas i onih komentatora koji su pročitali ono što ne piše: nisam pisao o ateizmu i ateistima. Oni su moji prijatelji u traganju za istinom i Istinom. Ljudi su to koje poštujem, s kojima se družim, razgovaram. To su ljudi koji neće nikada izreći, ni napisati ovakve gluposti kao gospodin Izvršni urednik.
A prizemnosti ostavljam gospodinu Barkoviću!