Bugarin Velimir Velev dramski je glumac, lutkar, režiser, pedagog i čovjek prepun ideja. Utemeljio je jedinstveni “The Unseen Theatre” – prvu kazališnu trupu na svijetu, koja sa slijepim i slabovidnim osobama radi predstave kazališta sjena.
Vladimir Velev odnedavno živi u Karlovcu, što je bio povod njegovog kratkog predstavljanja za KAportal.hr.
Tko je Velimir Velev?
– Službeno, profesor sam na Nacionalnoj akademiji za dramsku i filmsku umjetnost u Sofiji, trenutno na dugom godišnjem odmoru. Taj je godišnji više radni, nego li je odmor. Upravo, naime, spremam doktorat na temu “Nove tehnologije i kazalište u budućnosti”.
Zašto ste izabrali baš Karlovac za mjesto gdje ćete boraviti?
– Vjerujem u to što je vječno, u ideju da svojim radom mijenjamo svijet, da postoje više stvari od novca, auta i kućnog ljubimca. Stvari poput ljubavi, harmonije i prijateljstva. Ponekad se osjećam kao čovjek koji vjeruje u stvari, koje su bile bitne u 19. stoljeću. Upravo to sam prepoznao u Karlovcu. Sve ostalo poklopilo se slučajno, ali možda i nije. Radio sam u Njemačkoj, Hrvatskoj, Kini i Crnoj Gori… U Hrvatskoj boravim od 2006. godine. Tri godine sam predavao na Akademiji u Osijeku, radio sam na Osječkom ljetu kulture, potom dobio ponudu iz “Komedije” da u dođem u Zagreb. Prije godinu dana u Zagrebu sam režirao “Kazalište sjena”, te je bila raspisana audicija za glumce. Na njoj se pojavio i Igor Beketić iz karlovačkog “Promenada kluba”. Nas dvojica smo se jednostavno našli. Kao režiseru, jako mi je bitno da me glumci shvate brzo. Najgore je kad imate neku viziju, a morate je nadugačko i naširoko objašnjavati. Igor ima izvrstan osjećaj za precizno i njemu nisam morao ništa puno objašnjavati. Ono što me privuklo vama je taj snažan osjećaj za tradiciju, duh koji je tradicionalan, iako toga možda niste ni svjesni. Kada sam dobio prijedlog da dođem u Karlovac, pomislio sam – zašto ne.
Što je prevagnulo da ipak odlučite ostati duže?
– Oduševio me sav trud koji se ovdje ulaže za mlade. Oni su naše korijenje i kako ih odgojimo, takva će biti naša budućnost. U Karlovcu vlada jedan poseban patriotizam, jedan super duh i zato sam ovdje odlučio dati svu svoju energiju. Jednostavno, moje srce je sada tu. To je moj odgovor i prijateljima iz Bugarske kada me pitaju zašto baš Karlovac.
Kako se snalazite s hrvatskim jezikom?
– Ma ne znam uopće kako sam ga naučio. Pričam neki svoj hrvatski, ali ljudi kažu da me kuže. Evo, moj prijatelj Igor posljednjih se tjedana trudi naučiti me vašu himnu: “Lijepa naša”. Jednom smo je pjevali u gluho doba noći u autu dok smo se vraćali s mora. Uspio sam zapamtiti samo prvi stih. Još me čeka i kupanje u vašim rijekama.
Kakva vam je hrana u Hrvatskoj?
– Oduševljen sam vašom vrhnjom! Otkako sam je prvi puta probao, ne prestajem je jesti. U Bugarskoj se vrhnja u ovom obliku ne proizvodi i ne prodaje.
Ima li život u Hrvatskoj sličnosti s onim u Bugarskoj?
– Dosta smo slični. No kod vas u Hrvatskoj je ležernije, puno smirenije živite. U Bugarskoj je više grča i nervoze.
Kakva je, po vama, kultura danas?
– Danas vlada Internet kultura. Nema granica, djecu se uči da je sve na prodaju, i duh i tijelo. Uči se djecu da sve mogu dobiti brzo i da je sve materijalno. Kriteriji su promijenjeni. U doktoratu koji spremam bavim se tehnologijama i budućnošću kazališta, njegovim konceptom u narednih 50 godina. Sve je spektakl, a ljudi se sve manje bave duhovnim stvarima. Kao začetnik “Neviđenog kazališta” za slijepe osobe shvatio sam da postoji sasvim jedan novi svijet. Da sam tada znao u što se upuštam dobro bih razmislio, međutim, danas sa zadovoljstvom mogu reći da se kazalište sllijepih osoba pokazalo kao najbolji oblik dvosmjerne komunikacije. Osobe koje potpuno ne vide vježbama postižu nemoguće, a mi od njih učimo kako ne postoje nepremostive prepreke. Oni otvaraju oči zdravim osobama. Pomažemo jedni drugima.
Što novo spremate Karlovcu i Karlovčanima?
– U suradnji s Promenada klubom predložio sam dvogodišnji program neverbalnog kazališta. Njime bi obuhvatili kazalište sjena, lutaka, materije, fizičkog i plesnog teatra, pantomime i drugo. Već imam tisuću ideja kako bi trebao izgledati Ivanjski krijes iduće godine, fokusiran na rijeku i vatru. Čitava Zvijezda naprosto mami za postavljanje zanimljivih instalacija. Kao što sam rekao, moje je srce tu i Karlovcu sam odlučio dati svu svoju energiju i znanje.
Kaportal.hr