No, Split je možda ostao bez običnih gradskih kina, ali ima multiplekse, mnogobrojni gradovi snašli su se, pak, na načine da imaju prostore s povremenim kino predstavama u Pučkim otvorenim učilištima, a Karlovac od 2008. i posljednje predstave u Edisonu, izuzevši kratkotrajno kino Apolo krajem 2012. i u prvoj polovici 2013. godine, nema niti to.
“Kajla” gradonačelniku
Kako je to moguće, bilo je glavno pitanje za gradonačelnika Damira Jelića kojeg je na samom početku rasprave dočekala izvrsna “kajla” organizatora – film gimnazijske videodružine star petnaestak godina, a u kojem o žalosnoj situaciji s karlovačkim kinima govori upravo on. I to vrlo oštro.
Kroz prezentaciju na platnu (!) gradonačelnik je pokušao objasniti da nije istina da Grad ne radi na dovođenju kina u grad, no dosad je bilo i dosta, tvrdi, nesreće. Propao je tako projekt u Grabriku gdje je od investitora izričito traženo da mora izgraditi i kino, već potpisani ugovor Konzuma i Cinestara je zapeo jer se Agrokor orijentirao na kupnju Mercatora, a projekt u Nazorovoj, kaže Jelić, nije još propao već je u zastoju.
– No, riječ je o investitoru koji je već uložio milijun eura i sasvim sigurno neće odustati. Postoji i još jedna privatna investicija koja je svježa i o kojoj ne bih govorio, ali se nadam da će se ostvariti. Ali, ako neće, pokušat ćemo riješiti putem nekog oblika kompenzacije, otvaranje kina u Nazorovoj, rekao je gradonačelnik, dodavši da se, što se tiče kinoprikazivačke djelatnosti, treba orijentirati na prikazivanje filmova u, primjerice, Zorin domu, jer iako Grad želi i hoće vratiti Edison u svoje vlasništvo, tamo bi redovita kino djelatnost mogla početi tek kroz nekoliko godina i to uz ulaganja od barem 15 milijuna kuna. Jelić je najavio da će taj tip projekcija uskoro i krenuti, međutim, ostalo je neodgovoreno pitanje zašto je prekinuta već započeta kino djelatnost u Zorin domu, iako je publike i interesa građana bilo i iako je, kako je istaknuto, upravo na taj način dosta gradova riješilo problem kina.
Od 372 tisuće do 191 posjetitelja
A taj problem jest velik i na državnoj razini. Dražen Cukina tako je predstavio podatke koji su gotovo šokantni – 1988. Hrvatska je imala 305 kina koja je posjetilo čak 16 milijuna i 700 tisuća posjetitelja. Danas ih je tek 59, od čega su mnoga dio Pučkih otvorenih učilišta ili sličnih organizacija. U Karlovcu su, pak, 1988. godine bilo 1.482 kino sjedala i 372.000 posjetitelja! A, 2012. godine, kada je radilo samo kino u Dugoj Resi, posjetio ga je 191 posjetitelj (iz ne posve razjašnjenih razloga nije bilo podataka za karlovačko kino Apolo u 2013. godini koje je, ipak, imalo bolju posjetu).
Cukina je dodao da ipak smatra da bi gledatelja u kinu bilo, ali uz dobro osmišljen program. Podsjetio je i da je Edison prva namjenska kino zgrada u Hrvatskoj, koja 2020. godine slavi 100. obljetnicu. Bilo bi lijepo da tada, bez obzira hoće li (a morao bi!) tada u gradu biti ostvaren i projekt multipleksa kao i redovna prikazivačka djelatnost na nekoj drugoj lokaciji, i u ovoj zgradi koja je središte povijesti hrvatske kinematografije bude ponovno kino.
A, iako je bez kina, Karlovac zahvaljujući mladima nije i bez filma. Djevojke iz Kinokluba Karlovac tako su za početak svibnja najavile Filmski EU tjedan uz nekoliko dobrih filmova, besplatno, na više lokacija u gradu. Na ljeto nas, pak, očekuje novo izdanje Riječnog kina, a na jesen, nadamo se, za početak, barem tjedne projekcije na nekoj od gradskih lokacija.
KAportal.hr