Često smo skloni ustvrditi kako Hrvatska na području informatizacije debelo zaostaje za razvijenim zemljama, bilo na području informatičke educiranosti i dostupnosti računala učenicima, bilo na području marketinga, bilo, napokon, po pitanju olakšavanja svakodnevnih obveza, od plaćanja računa do kupovine ulaznica ili prijevoznih karata online. Ipak, tako srećom nije kada su u pitanju mladi. Dok je vrlo upitna pozitivnost “zaluđenosti” mlađih generacija računalima i sve češće zanemarivanje stvarnog, a aktivno vođenje virtualnog Facebook, Myspace ili Twitter života, s druge strane postoje i oni koji informatiku koriste kudikamo svrsishodnije. Mladi zagrebački informatičari nižu uspjehe i “beru” odličja diljem svijeta, a Karlovčani mogu čestitati svom mladom sugrađaninu Dinku Galetiću. Već drugu godinu zaredom, ljeto provodi – radeći za Google!
– Zapravo, nije najtočnije reći da radim za Google. Tehnički, imam Googleovu stipendiju da radim za Sugarlabs. Projekt se zove Google Summer of Code (GSOC) i ovo je šesta godina da se održava. Riječ je o tome da Google stipendira studente da programiraju na open source projektima. Prvo se organizacije (Mozilla, Linux Foundation, Python, OpenImageIO, PHP, Apache… mislim da ih je oko 150) prijave Googleu da žele biti mentorske organizacije. Ako ih Google odobri, dodjeljuje im nekoliko mjesta na koja mogu uzeti studente. Tada studenti šalju prijave s prijedlozima kako bi doprinijeli nekom od projekata koje organizacija ima. Organizacije tada rade selekciju studenata te onima koje odaberu dodjeljuju mentore koji će im pomagati. Ukoliko sve prođe dobro, Google plaća $4500 studentu i $500 organizaciji. Budući da se radi za open source organizacije, sav kod je slobodno i besplatno dostupan svima.
Ovo je druga godina da si među stipendistima. Znaš li koliko je hrvatskih studenata uključeno u projekt? I što, konkretno, radiš?
Ako se ne varam, ove godine su uključena četiri studenta iz Hrvatske, a mislim da je tako bilo i prošle. Tada sam radio za OpenImageIO (projekt se može vidjeti na adresi http://www.openimageio.org/wiki/index.php?title=Python_bindings), organizaciju čiji softver za obradu slika koristi puno tvrtki, medju njima i Sony Pictures Imageworks u izradi filmova. Ove godine radim za Sugarlabs, organizaciju koja radi softver za projekt One Laptop Per Child. Softver se zove Sugar i namjenjen je olakšavanju edukacije djeci od 6-12 godina, primarno u zemljama gdje je obrazovanje teško dostupno. Moj konkretan projekt (http://wiki.sugarlabs.org/go/Summer_of_Code/2010/Pippy_improvements) je izrada programa koji će djecu učiti programirati, a sastoji se od primjera programa, konkretnih lekcija i igrice koja će se prelaziti programiranjem.
Kakvi su uvjeti rada? Koliko vremena je potrebno za posao, postoje li strogi uvjeti, ili je situacija opuštenija?
– Strogi rokovi su za slanje prijave, dovršetak polovice projekta i za kraj projekta, i to definira Google. Što se radne atmosfere tiče, to ovisi o organizaciji u kojoj se radi. Denis Kasak, prijatelj iz Osijeka, od kojeg sam i saznao za GSOC, prošle je godine radio za organizaciju koja je tražila da barem jednom tjedno napiše izvještaj što je napravio, da bude online na IRC kanalu dok radi, te da najavi ako će izostati par dana. Ja sam imao sreće i ove i prošle godine tako da mi je poprilično ležerno. S mentorom se čujem možda jednom tjedno, makar je na raspolaganju i češće ako negdje zapnem. Uglavnom, drukčiji su zahtjevi, ovisno o organizaciji. Što se uvjeta rada tiče, situacija je super. Mogu raditi kod kuće, u vlaku i u koje god vrijeme želim. Ako nisam raspoložen, mogu par dana ne raditi pa nadoknaditi kasnije. Nemamo fiksno sati koliko moramo odraditi, bitno je jedino da na kraju projekt bude gotov. To je i najbolji način za programerski posao, a i za mnoge druge.
Pri završetku si studija na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu. Studiraš informatiku, imaš uspjeha na polju informatike, pa bi bilo zanimljivo čuti koliko fakultet smatraš bitnim u stjecanju znanja. Jesi li više naučio sam ili na fakultetu?
– Mislim da mogu reći da je većina institucija gotovo beskorisna. Činjenica da je netko položio sve ispite na faksu ne govori apsolutno ništa o tome što ta osoba zna. To je dodatno pokvareno uvođenjem Bolonjske deklaracije i mislim da je ideja studiranja sad poprilično uništena. Ništa što vrijedi ne može se proizvoditi na kalup, serijski, a to smo sad napravili od studenata. Makar, ne mogu reći da mi fakultet nije bio koristan. Da ga nisam upisao, nikad ne bih upoznao cimere od kojih sam naučio razmišljati o poduzetništvu. Osim par ideja, koje sam čuo u ovih pet godina studiranja od 2-3 profesora, sve što znam o programiranju naučio sam od ranije spomenutog Denisa. Moram spomenuti i odličnu profesoricu iz psihologije. Mislim da bi fakulteti trebali pružati studentima ideje i poticati ih na razmišljanje, te stajati na raspolaganju ako student ima dodatnih pitanja. Učenje je proces koji se odvija u glavi, ne u predavaoni, i nikoga ne možemo natjerati da uči. Student mora naučiti sam biti odgovoran za svoje znanje i samostalno se truditi postati što bolji u području koje ga zanima. Zbog svega toga, svakom budućem studentu preporučam da odabere što lakši faks u općenitom području koje ga zanima. Time će diploma koju dobije biti bar donekle vezana uz ono što želi jednog dana raditi, neće se puno zamarati s dobivanjem te diplome i imat će više vremena raditi na sebi i svom znanju.
Na kraju, gdje vidiš sebe u budućnosti? Vidiš li se u nekoj velikoj korporaciji ili želiš biti slobodniji?
– Korporacije nemaju šanse. Sigurno neću prihvatiti nekakvu “code monkey” poziciju gdje moram programirati od 8 do 16 (naravno, ako ne bude neka okolnost da nemam izbora). Denis i ja imamo više svojih ideja pa planiramo raditi na njima. Idealno bi mi bilo zaposliti se u nekoj školi na recimo pola radnog vremena, jer volim predavati, a u ostatak vremena raditi na svojim idejama.
KAportal.hr