Davanje otkaza je uvijek nepopularna mjera i vrlo osjetljivo
pitanje u javnim službama, koje su podložne izbornim promjenama.
Posebno zato što su u normalnim demokratskim državama, načelno
govoreći, gradonačelnici i dogradonačelnici prolazni, a
službenici koje u upravama zatiču vječni. Oni su uhodani
administrativni stroj kojem gradonačelnik i suradnici
svojim autoritetom, sposobnošću, komunikativnošću,
iskrenosti, liderstvom i idejama daju novi polet. Ako ovih vrlina
pofali, taj stroj počinje trokirati. Karlovačka gradska uprava
trokira, u to nema sumnje, i sam gradonačelnik u javnim istupima
često napominje kako je nezadovoljan njenom efikasnošću i to
navodi kao jedan od razloga rezanja broja zaposlenika. Može
li 14 najavljenih otkaza osigurati efikasnost? O
cijeloj je priči prerano donositi konačne zaključke, tek kad se
sazna konačna lista 14 nesretnika i koliko je od njih članova
HDZ-a moći će se jasnije govoriti o stvarnim motivima
gradonačelnika Jelića. Oni su sad – utemeljeni tek na
floskuli o povećanju učinkovitosti – vrlo nejasni, a dosadašnji
potezi kontroverzni gotovo kao i kompleksna i javnosti “nečitka”
osoba gradonačelnika.
Činjenica jest da je gradska uprava preglomazna, ali suhe brojke
iznesene u novinama na ovu temu jasno ukazuju da je HDZ vlast
naslijedio sa 96 zaposlenika i u jedan i pol mandat zaposlio nova
53 zaposlenika. Ako se dio motiva otkaza krije u svijesti da se
gradske administracije namnožilo preko mjere onda je svakako HDZ
na vlasti sa svojim gradonačelnicima Škrgatićem i Jelićem taj
koji je poput psihotičnog Nerona potpalio tu vatru, a sad se
odjednom ukazuje kao glas razuma i vatrogasac. Jelićeve
riječi da je zaposlio tek tri djelatnika, a onda se iskopa
informacija da ih je u jeku otpuštanja, samo prošli tjedan
zaposleno tri, uvelike podrivaju vjerodostojnost i iskrenost
gradonačelnikovih namjera. Pokušaj spina i friziranja statistike
zaposlenih u ovom slučaju nije mu se isplatio; sad se doimlje
samo kao još jedan političar “koji ne laže, samo ponekad ne
govori istinu”. A kad s 6 odjela gradsku upravu pretumba na
12, a onda je opet vraća na 6, postavlja direktora Grada pa ga
ukida, nagomilava upravu pa otpušta, stječe se još pogubniji
dojam da baš nije siguran što radi. Da previše energije
troši na unutarnji ustroj, a premalo brine o stvarnom svijetu
izvan Banjavčićeve. Nadalje, bilo bi zaista zanimljivo vidjeti
koliko od ta 53 zaposlena nisu članovi HDZ-a ili nisu rodbinski
vezani s nekim u vlasti. Lošu sliku gradske vlasti u javnosti
nisu “nacrtali” ljudi s liste za odstrel, tamo neki Kok, Protić,
Bedeniković ili Gotovac, već nasilno natrpavanje uprave s
članovima HDZ-a, farsični javni natječaji za zapošljavanje,
uvjetovanje zapošljavanja pristupanjem stranci, organizacijska
lutanja, masne odštete nezakonito otpuštenim radnicima gradskih
tvrtki, odsutnost jasne strategije razvoja grada i velikih
projekata… Uostalom, kako to da 53 djelatnika zaposlena po volji
vlasti HDZ-a nisu u šest godina popravili bitnije sliku gradske
vlasti i “pokrenuli Karlovac”? Sportskim rječnikom, za loš
rezultat nisu odgovorne rezerve što ulaze s klupe u igru, već
trener.
Sigurno je da u gradskoj upravi ima ili je bilo ljenčina, pa čak
i onih koji su upozoreni na svoj slab angažman i u međuvremenu
nisu ništa poduzeli, no treba ostaviti mogućnost da među 14
otpisanih ima i nepodobnika, uspravnih ljudi koje je nakon godina
rada demotivirala kadrovska politika pod radnim nazivom “članovi
HDZ-a i HSS-a naprijed, ostali stoj”. Ili da su neki od njih
jednostavno “razvlašćeni” od posla, doslovno isključeni iz radnog
procesa da bi se za nekog podobnijeg našlo mjesta. Na kraju,
dvojbena je odluka da se prvo u javnosti izađe s idejom da će
biti otpuštanja, onda objavi nova sistematizacija pa ostavi čak i
najbolje zaposlenike da se peku na vatri i razmišljaju jesu li
među nesretnih 14. Najava da će nova runda otpuštanja nastupiti
za šest mjeseci neće rezultirati očekivanim smiješkom i
dodatnim angažmanom zaposlenika. U situaciji otkaza bez
jasnih kriterija već je proizvela psihozu i atmosferu da nitko
nije siguran. A atmosfera straha vrlo je neplodno tlo za
ideje i kreativnost. Dapače, mogla bi proizvesti suprotan efekt;
da – barem oni stručniji i sposobniji – umjesto dodatnog
angažmana na poslu počnu više energije trošiti na ispunjavanje
natječaja za druge poslove. Na jedan uvrnuti način bilo bi to
dohvaćanje ideala svake kratkovidne vlasti – harmonija vladavine
prosječnih i podobnih. Računajući tu i vodstvo sindikata
čije je olakšavanje poslodavcu da sprovede svoj naum eliminacije
14 zaposlenika podanički sramotno. Ili mi možda ne znamo sve
detalje. Možda je sindikat zapravo postigao mini-trijumf. Da nije
postupio kako je postupio možda bi i njegov šef Adamić poslan u
prijevremenu mirovinu. Jedno, ali vrijedno radno mjesto je
ipak spašeno. Na kraju, da ne bi ispalo kako se ovdje samo napada
bez mišljenja o tome treba li smanjiti broj zaposlenika gradske
uprave, evo i odgovora, ekvivalentno licemjernog sadašnjem
postupanju gradske vlasti; Nije ga trebalo ni povećavati.