Da u Karlovcu postoji aktivna i žestoka oporba i stalni pritisak na lokalnu vlast koja u doba recesije u najmanju ruku bezidejno vodi ovaj grad, presica novih, mladih snaga HSP-a dobila bi status fusnote. No dok mladeži nekih stranaka na jednu lošu vlast reagiraju, karikirano, protestnim šetnjama kroz parkove i natječu se u koncilijantnosti sa svojim seniorima, rečenica predsjednika reformiranog karlovačkog HSP-a Domagoja Švegara da se “ljudi koji vode Karlovac ponašaju poput pijanih seoskih varalica, a ne razboriti gospodari” na ovoj mikro razini odzvanjaju gromko poput one Bozanićeve o grijehu struktura na nacionalnoj razini. Istina – kao i obično – Švegar i njegova mlada ekipa dočekani su na ovim stranicama s puno skepse nakon reformatorske skupštine karlovačkog HSP-a kojeg je svojevremeno razbucao karlovački “mali Đapić”, rabijatni i zdravim razumom slabije obdareni Marinko Milčić. Milčić je danas past tense, kao i ekipa koju je rastjerao u Karlovcu, što i nije neka šteta s obzirom da su od velikih ideja za Karlovac završili tek na HDZ-ovim članskim iskaznicama i kad već nije išlo s općim dobrom, ostvarili nešto koristi za sebe. Jedni direktorska mjesta u institucijama koje podsjećaju na alanfordovska ministarstva “za istraživanje ruda i gubljenja vremena”, drugi fine proračunske honorare na boračke penzije. Od dva mandata u Gradskom vijeću daju se čuda napraviti. Dakle, i Švegar je u svom inauguracijskom govoru od svih problema koje tište ovu zemlju naglasio kako u Hrvatskoj nitko ne bi trebao imati veća prava od Hrvata, nadovezujući se na govor friškog predsjednika HSP-a Danijela Srba, kojem su Srbi i u 2010. godini glavni problem ove države. Švegar je mlad, kozmopolitski nastrojen doktor znanosti i stvarno nam nije bilo jasno kako čovjek takvog profila može razmišljati na takav način u 21. stoljeću. S prekjučerašnjom presicom pokazao je drugo lice. Ili možda pravo lice? Nazvao je stvari u ovom gradu pravim imenom, zapravo prenio mišljenje šutljive većine da ovaj grad koči nedostatak vizije, klijentelizam i podobništvo. I nije stao na pukoj kritici, iza nje su slijedili konkretni prijedlozi da se stanje barem u funkcioniranju administrativnog gradskog aparata popravi. Pronašli su snage i za samokritiku i priznali da se HSP još bori s avetima prošlosti i lošim rejtingom koje je prouzrokovalo prijašnje vodstvo. Uglavnom, s ovim predstavljanjem javnosti mladi HSP-ovci ponijeli su se kao skupina koja HSP-u, kakvog smo pod Đapićem, ali i Srbom poznavali, uopće ne pripada. Očito je da im je stalo do Karlovca, da (još) ne kalkuliraju, da imaju ideja i da su započeli sa stvarnim problemima, a ne prodavanjem magle s imaginarnim problemom Srba i, ne znam, Bleiburga. Poslije ovako otvorene kritike funkcioniranja gradske vlasti i eventualnog produženja pritiska, izvjesno je da će tenzije u samom HSP-u rasti. Naime, predsjednica županijskog HSP-a Bernardica Topolnjak Halapa pročelnica je ureda karlovačkog župana Vučića iz HDZ-a i sigurno se nervozno znoji kad čita da mlađe stranački kolege njene partnere iz HDZ-a uspoređuju s “pijanim seoskim varalicama”. Jedno je sigurno, ta stranačka dihotomija se neće trpjeti dugo. Poznavajući HSP, Švegar & Co bi mogli brzo izletjeti iz stranke kojoj su iz samo njima znanih razloga pristupili. I mi im to od srca želimo. Neće se morati opravdavati za HSP-ovske aveti prošlosti, srbofobiju i zamagljivanje stvarnih hrvatskih problema s imaginarnim. Ako su stvarno naumili mijenjati stvari i biti uporni u kritiziranju loših potezi vlasti, bila ona lijeva ili desna, nezavisna lista sa svježom političkom krvi kao opcija uopće nije loše rješenje. Ima u Karlovcu puno ljudi koji ne izlaze na izbore jer im je pun kufer ovakvog HDZ-a i ovakvog SDP-a.