Kad su u pitanju protokolarna događanja i posjeti Grad Karlovac i Karlovačka županija kao da se dogovorno izmjenjuju u ignoriranju onog što im se ne uklapa u njihove dnevno-političke potrebe ili svjetonazorske poglede, bez obzira što pripadaju domeni elementarne političke kulture i korektnosti. Tako je u svibnju skromno obilježavanje godišnjice oslobođenja Karlovca 1945. godine prošlo bez predstavnika Grada Karlovca što je dalo prostora za zaključak kako današnja vlast prezire ono što se širom Europe ljubomorno čuva i slavi; antifašističku borba i oslobađanje od nacističke okupacije. Ignoriranje struktura vlasti tog datuma neverbalni je revizionizam, signal da ulazak partizana u Karlovac i istjerivanje Nijemaca i domaćih izdajica iz grada za njih nije oslobođenje, nego nova okupacija. Županija je tada postupila pristojnije slanjem dožupana na polaganje vijenaca na devastirani spomenik antifašizmu, no zato je ovaj vikend ignoriranjem posjete Ive Josipovića Kamanju, koje je valjda dio Karlovačke županije, odaslala signal kako ne poštuje instituciju predsjednika Republike Hrvatske. Poslati županijsku pročelnicu za EU integracije na svečanost dana Općine Kamanje, pa da ona na kraju ode prije početka svečane sjednice općinskog vijeća, to je vrlo jasna poruka Županije da im se ne sviđa ovaj predsjednik, i da im je jedna mala uspješna općina kao Kamanje važnija od crnog ispod noktiju. Dakako, i župan Vučić i ostatak vladajuće HDZ-ove koalicije imaju pravo ne slagati se ni s Josipovićevim riječima ni s postupcima, no stvar je elementarne političke kulture poštovati instituciju predsjednika izabranog voljom većine birača. Taj je dan župan Vučić bio u Bjelovaru službeno i nema mu se razloga zamjeriti što nije bio uz predsjednika u Kamanju. Ali, on ima tri dožupana i barem jedan od njih morao je biti u Kamanju u subotu. Baš nas zanima da je kojim slučajem Andrija Hebrang postao predsjednik umjesto Josipovića bi li župan pretpostavio poslove u Bjelovaru posjetu predsjednika RH. Garantirano ne bi, i zato ova priča iz Kamanja poprima konotaciju jeftinog politikantstva. Razumljivo je zašto predstavnicima Županije i bez Josipovića nije ugodno u Kamanju, uspješnoj općini koja zna kako izvući novac iz EU pristupnih fondova, kako gajiti dobru suradnju sa susjednim slovenskim općinama i zaposliti ljude, jer tamo nezaposlenih gotovo i nema. U okruženju siromašnih i bezidejnih općina koje vodi HDZ, SDP-ovski Ozalj i Kamanje strše svojom uspješnošću i to nije ugodno saznanje. Dapače, na prošlim izborima HDZ u Kamanju ne da je izgubio izbore, nego nije uspio skupiti ni dovoljno potpisa za kandidaturu svog kandidata. Nažalost, Kamanje nije samo iznimka u otužnom političkom mikro svijetu kojim vlada HDZ, već i SDP-ovom, treba se samo sjetiti kako je načelnik Općine Kamanje Mateljan prošao kao mogući kandidat za predsjednika županijskog SDP-a. Predstavnik bastiona SDP-a Kamanja u jednoj čudnoj logici nije imao šanse pored kandidata SDP-a iz bastiona HDZ-a Ogulina. Kod nas se sve prašta osim uspjeha. I nije to monopol HDZ-a ili SDP-a, to je već pitanje hrvatskog mentaliteta.