Psi laju, a karavane prolaze, stara i u mnogočemu istinita poslovica kojoj je novu svježinu dao odbjegli premijer Ivo Sanader kad je u Austriji nedavno upitan o upletenosti u afere vezane uz poslovanje Hypo banke, očito je na novu strategiju motivirala i karlovački SDP. Uhodana praksa funkcioniranja i oglašavanja stranaka u oporbi je slijedeća; ili reći što se ima na aktualnom satu Gradskog vijeća ili sazvati press konferenciju i prozvati vladajuće za ovo ili ono. S obzirom na dvadesetgodišnje demokratsko iskustvo, činjenicu da se vijesti iz Karlovca vrlo rijetko probijaju do nacionalnih medija, a lokalni su takvi kakvi jesu, baš da netko – karikirano – na presici izađe s tim kako ima dokaze da je neki političar na vlasti ubio nekog, vijest bi trajala jedan dan i nikom ništa. Jer u našem sustavu, psi zaista zalaju, treba se samo pritajiti, zabiti glavu u pijesak i pričekati da karavana prođe. Karlovački SDP je očito naučio tu lekciju i na osnovu svojih saznanja o mogućim nezakonitim postupanjima, konkretno plaćenom novcu za sanaciju smetlišta na Ilovcu koja po njihovom mišljenju nije izvedena po zahtjevima struke i zakona, podnijeli su osam kaznenih prijava protiv osoba koje smatraju odgovornima. Akcija nije baš uobičajena, ali je za razliku od nekih drugih SDP-ovih aktivnosti vrlo konkretna i još važnije, obvezujuća za institucije koje su pozvane da obave svoj posao. U uređenijim demokracijama, najveći je strah političara da neka njihova prljava tajna, ne govorimo ovdje o privatnim tajnama, već kršenju zakona u bilo kojem obliku, ne dođe do novinara. Ne zato što oni, za razliku od hrvatskih političara ne bi mogli izdržati jednodnevnu sramotu i osudu javnosti, već zato što nakon javne objave nezakonitog postupanja političara slijede konkretne konzekvence; javni pritisak može biti toliko jak da je epilog ostavka, a na osnovu novinskih napisa automatski se pokreće mehanizam nadležnih institucija. Kod nas su po novinama otkrivane nevjerojatne afere, na desetine njih, bez ikakvih posljedica za bilo koga. Politički ovisno sudstvo se godinama ponašalo po poslovici koju je Sanader izrekao neki dan; čekali su da lavež prestane i karavane prođu. A i kad nisu mogli izbjeći procese u koje su umiješani političari na vlasti, onda se činilo sve da se proces otegne, razvodni, premjesti dalje od mjesta događaja…Ali, stvari se očito mijenjaju, prije desetak godina, ali i u vrijeme Sanadera, osuda Nevena Jurice za bezobrazno trošenje novca poreznih obveznika na kocku, večere, šampanjce, avionske karte za Sanaderovu kćer, ne bi bile moguće. Danas je moguće. Svejedno, teško da bi državno odvjetništvo i danas krenulo u akciju rasvjetljavanja zamršenog slučaja sanacije Ilovca da je karlovački SDP na presici obznanio sumnje u nezakonite radnje na osnovu dvjestotinjak stranica sakupljene dokumentacije i “osobnih” pregleda smetlišta. Podnošenjem kaznenih prijava protiv osmorice moguće upletenih karlovački SDP je uklonio te nedoumice i de facto natjerao nadležne da se bace na provjeru njihovih navoda. Kad ne ide milom, ide silom, kaže još jedna poslovica koje se iz sigurnosti Austrije Sanader nije sjetio. A mogla bi ga se na kraju jako ticati. U svakom slučaju, nasuprot benignih press konferencija, kaznene prijave SDP-a su ozbiljniji način korektivnog djelovanja prema vlasti. I dobro došao, jer što je presing veći, to je preventiva za eventualne buduće malverzacije, korupciju, nesavjesno korištenje proračunskog novca efikasnija. Lako je i primamljivo biti lopov ako znaš da te ne mogu uhvatiti.