Nema boljeg osjećaja za novinara nego kad dođe u priliku demantirati vlastitu skepsu utemeljenu na nebrojenim primjerima političkih obećanja – ludima radovanja, traljavih izvedbi projekata, netransparentnosti trošenja naših/proračunskih novaca i teško dokazivih potkradanja po načelu uzimanja 10 posto od javnih poslova. Kad se iza novinske kritike krije intencija da Karlovcu ide bolje, za promjenu je baš ugodno biti u krivu. Riječ je o kolumni s početka ljeta gdje je dobivanje certifikata službenog kupališta od strane sisačke lučke kapetanije za Foginovo proglašeno još jednim zidanjem kuće od krova. Forma je zadovoljena prije sadržaja, no kasniji dani donijeli su dramatične promjene po tom planu. Kupalište je uređeno, sagrađeni pristojni tuševi i osposobljene svlačionice, korito Korane očišćeno od trave, postavljeno vaterpolo igralište s još par zabavnih sadržaja na vodi za mlađu populaciju. S pristojnim ugostiteljskim sadržajem priča je zaokružena. I više sile su bile naklonjene; po novim standardima EU Korana je bila s ovu granicu prihvatljivosti u pogledu prije problematičnog fekalnog zagađenja. Eto, ljeto je iza nas i Foginovo kupalište ostaje u sjećanju kao jedan od najuspješnijih gradskih projekata u ovoj godini. Pružio je puno zadovoljstva Karlovčanima koji nemaju za more ili jednostavno vole biti na Korani, iako nažalost projekt nije proizvod sustavnog planiranja već entuzijazma i upornosti pojedinca čiju su ideju i unutar gradske vlasti neki “faktori” gledali s podsmijehom. Pročelniku Goranu Jakšiću treba pripisati zasluge mada bi posao uređivanja Foginovog u najmanju ruku trebao biti rubno područje njegovog profesionalnog interesa s obzirom na odjel koji vodi. U svakom slučaju, Foginovo je svijetli primjer kako se s jasnom idejom, dobrom voljom i malo novaca može u kratkom vremenu izvesti projekt koji je život Karlovčanima preko ljeta učinio ljepšim. Ovaj “flashback” fino se nadovezuje na svježiju pozitivnu vijest, onu da je Karlovac nakon tko zna koliko kandidatura i drugih mjesta Hrvatska turistička zajednica proglasila Karlovac za najuređeniji kontinentalni grad Hrvatske s više od 50 tisuća stanovnika. To je velik uspjeh, ovaj put bez ikakvog “ali”. Možemo se složiti da je Karlovac grad krasnih parkova i održavanih zelenih površina, dok ima dijelova koji su krajnje zapušteni. I Banija, i Gaza i posebno dijelovi Zvijezde morali bi biti u boljem stanju, no to u ovom slučaju zaista nije bitno. Nije bitna čak ni metoda kojom se došlo do nagrade. Bitno je da se Karlovac prema van, prema Hrvatskoj, napokon na neki način nametnuo. U zanimljivim komentarima čitatelja pod tekstom Kaportala o ovom uspjehu iznesena su razna mišljenja, od bezrezervnih čestitki, preko negiranja, do teza kako nagrade ne bi bilo da nije bilo tajnice gradske tvrtke koja je večerama i tko zna čim šarmirala ocjenjivački sud. Ako je to istina, to je izvanredno! Lako je unutar “granica” grada gdje ruka ruku mije, gdje savršeno funkcioniraju veze i poznanstva i vlada stranačka stega biti šef i “faca”. Kad treba ostvariti nešto za Karlovac izvan Karlovca, onda ti uzusi ne vrijede, funkcionira samo sposobnost, stručnost i snalažljivost. Netko ju je ovaj put imao i diplomatski posao za karlovački interes odradio kako valja. Bila to tajnica ili tko drugi, nije bitno, bilo bi dobro da smo ljudi s lobističkim sposobnostima na pravim mjestima imali i davno prije kad su Karlovcu kao središtu zajednice općina oduzimali Plitvice, Topusko, pa kasnije nametali neželjene varijante auto-puta, do danas kad nam prijete oslabiti nas premještanjem sudova i novim regionalnim ustrojima gdje Karlovac ima minimalne šanse da bude glavni grad. Prema unutrašnjim lokalnim uspjesima možemo uvijek biti sumnjičavi i trebamo biti, prema van uspjeh Karlovca je samo uspjeh i točka. I ako je gradonačelnik Jelić po zapovjednoj odgovornosti “kriv” za masu krivih poteza, onda je po istoj toj zapovjednoj liniji zaslužan za to što je Foginovo bilo ugodni ljetni hit i što će u svojoj turističkoj promociji Karlovac moći istaknuti jaki slogan da je najljepše uređeni grad u Hrvatskoj. Bez ikakvog “ali” u tim slučajevima, tek s malom napomenom za budućnost. Ova nagrada je postignuće koje obavezuje. Za svaki slučaj, da ne zaspi na lovorikama, evo odmah i jedne kritike. Gradonačelnik bratskog grada Kansas Citya dođe danas u Karlovac i svečano svom kolegi iz Karlovca predaje dres njihovog nogometnog kluba s otisnutim prezimenom “Jelić”. Samo Jelića nema, dres s njegovim imenom prima dogradonačelnica. Kakva neugodna situacija. Neslužbeno, bolestan je, službeno za javnost – jednostavno je odsutan. To bi otprilike bilo isto kao da u posjet Hrvatskoj dolazi britanski premijer, poklon, broš za Jadranku Kosor uručuje Ivanu Šukeru, a premijerka se bez opravdanja ne pojavi, ili ostane kući jer je bolesna. Bio bi to ogroman gaf. Gradovi su, dakako, puno niže razine od država pa se i ovaj jutrošnji slučaj čini manje bitnim. Vjerojatno i je tako, no poštovanje prema sebi ravnima političkim kolegama ne bi trebalo dijeliti na više i niže razine.