Godinama čovjek u nekim stvarima stekne uhodane načine u obavezama. Tako imam i jednu – uvijek nedjeljna čitanja za euharistiju pročitam ponedjeljkom, tako imam vremena za razmišljanje. Tako riječ koju pročitam sazrijeva nekoliko dana, živi sa mnom i u meni. I na kraju sazri ono što želim izreći. Za ovu nedjelju (pišem 26. rujna navečer) nikako mi iz glave nisu izlazile riječi apostola Pavla upućene učeniku Timoteju: “Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću! Bij dobar boj vjere, osvoji vječni život…” (1 Tim 6, 11-12). Prekapajući tako neki dan po svojim fajlovima zapela mi je za oči riječ HODOČASNIK. U tom momentu riječi apostola Pavla Timoteju i riječ hodočasnik povezale su se u jednu misao. Hodočasnik, jedna riječ nastala od dviju dodati časno kroz život. Hodočasnik je čovjek koji hoda časno kroz svoj život. Upravo to apostol poručuje učeniku: hodaj časno kroz život kao čovjek i vjernik imajući pred očima cilj.
Za vjernika je to život vječni, za nekoga drugoga to može biti humanost, humanije društvo, napredak, ljudskiji odnosi. Težiti za pravednošću, hodati putem pravednosti, ostvarivati pravednost u svakidašnjici ne samo kao pravdu, pravo, nego nešto još više – ljubav. U tom bi slučaju svaki život imao neizmjernu vrijednost, dostojanstvo. Težiti za pobožnošću, koju ne shvaćam kao izokretanje očima, trčanje u crkve i slično, nego prije svega kao život po Bogu. Po savjesti koja je usađena u svakog čovjeka – bio bi to hodočasnički život.
Uvijek smo skloni suditi, prosuđivati druge. Lopov – to je uvijek onaj drugi. Mutikaša isto – to je onaj drugi. Za stanje u društvu, državi, vjerskoj zajednici – to je kriv onaj drugi. Sjećam se jedne rasprave 1995. godine. Tip se zapjenio oko privatizacije: kako je ovaj maznuo banku, onaj neku tvornicu, a znao sam da je on maznuo par televizora poslije Oluje i još nešto sitniša. Jednostavno sam ga upitao: koja je razlika između tebe, i sličnih tv privatizatora i onih koji su maznuli banku, tvornicu, novac? Svi sad očekujemo što će biti s Polančecom, kakove će nam tajne otkriti. Hoće li zaglaviti najveća riba zvana Sanader? Naravno – to su oni – drugi. Oni su ovu državu, ovo društvo doveli do ruba propasti. Svi smo mi žrtve. Da li je baš tako? Skloniji sam pesimističkom razmišljanju – u svakom od nas čuči mali muljator, ili barem u većini od nas. Ne isključujem sebe, pa ne mogu biti sudac. Tek razmišljam da me se krivo ne shvati. Ne sporim da su mnogi na početku stvaranja ove države imali plemeniti cilj, mnogi su odmah shvatili da se u mutnoj vodi najbolje lovi riba, a onda se i onima prvima nešto prelomilo, Možda je ipak najvažnije shvatiti u životu, boriti se i steći ime hodočasnika.